Zelena akcija: Neučinkovitost sustava povećava pritisak privatizacije

Zelena akcija izdala je priopćenje povodom prijedloga Zakona o financiranju vodnog gospodarstva.

Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

Prijedlog Zakona o financiranju vodnog gospodarstva danas je bio tema rasprave saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode. Glavni razlog zbog kojeg se mijenja ovaj Zakon donesen 2009. godine su ogromni gubici u sustavu vodoopskrbe u kojem trenutno nestaje već preko 50 posto vode. Izlaz iz ove situacije vidio se u primjeni metodologije po kojoj se naknada za korištenje vode obračunava prema količini zahvaćene vode, a ne kao do sada po količini isporučene vode. Ovakva promjena bi svim korisnicima dvostruko povisila račune za vodu jer bi se naplaćivala i voda koja se gubi u distribuciji. Da bi se spriječilo tako drastično poskupljenje, donosi se ovaj Zakon kojim se za dvije godine odgađa primjena novog sustava naplate.

Zelena akcija podržava stav da krajnji korisnici ne smiju snositi trošak neučinkovitog sustava. Međutim, izrazito smo zabrinuti činjenicom da se radi o već trećem produljenju roka za ispunjenje obaveza smanjenja gubitaka u vodoopskrbnoj mreži. Alarmantno je da postotak gubitaka u mreži raste, a jedina reakcija vlasti je produljenje rokova za rješavanje problema. Možemo se složiti s produženjem rokova, ali uz uvjet da se definiraju jasne mjere kojima će se postići poboljšanje u sustavu vodoopskrbe tako da sljedeće izmjene Zakona ne budu još jedno produženje agonije. Uz sam prijedlog Zakona nužno je imati popis projekata koji će se u ove dvije godine provesti, s jasno naznačenim iznosima i izvorima financiranja, kako bi se gubici vode smanjili na prihvatljivu mjeru.

Vodna politika je iznimno osjetljivo pitanje. U Hrvatskoj postoji nepravedan model naplate potrošnje vode kojima se izravno pogoduje tvrtkama koje se bave flaširanom vodom. Dok vodnokomunalne tvrtke plaćaju 2,80 HRK po m3, privatne tvrtke koje crpe mineralnu i termalnu vodu radi flaširanja plaćaju čak 43 posto manje, čime im se omogućava visok profit. Svaka nesmotrenost u vođenju vodne politike i neučinkovitost sustava povećava pritisak ka privatizaciji ovih usluga. Katastrofalne posljedice privatizacije vodnih usluga smatramo općepoznatom činjenicom i odgovornost je na kreatorima i provoditeljima vodne politike da učine sve da se vodnim sektorom upravlja kvalitetno, održivo i učinkovito. Naš je stav da je jedan od modela za održivo upravljanje vodnim uslugama omogućavanje snažnije društvene kontrole nad pružanjem vodnih usluga što uključuje i modele suupravljanja predstavnika vlasti, struke i građana.

U odnosu na dio Zakona koji se odnosi na naknadu za uređenje voda pozdravljamo prije svega činjenicu da je prepoznata ozbiljnost posljedica klimatskih promjena i važnost adekvatnog djelovanja. Međutim, predviđeni pristup odnosi se samo na saniranje posljedica (oborinskih i bujičnih voda), a bez uzimanja u obzir i drugih faktora koji im pridonose. Nažalost, u sustavu prostornog planiranja nije dovoljno prepoznato koliki utjecaj na sustav odvodnje ima prekomjerna izgradnja i gubljenja zelenih površina unutar gradova. Bez adekvatnih planova urbane sanacije sredstava usmjerena na ublažavanje posljedica, ukoliko i budu učinkovita, ujedno će generirati i nove probleme. Naime, sustavi većih kapaciteta nose sa sobom i veće troškove održavanja i amortizacije te se bojimo pokretanje spirale nepotrebnih i nekontroliranih troškova. Predlažemo stoga da se uz predložene mjere razmisli i o alternativnim koje bi bile usmjerene na uzroke prepoznatih problema, prije svega kroz politiku prostornog planiranja.

A.B.

0 comments