Urbani seljaci usred Splita

Urbanizacija splitskih polja i sveopća industrijalizacija nakon Drugog svjetskog rata u povijest su “otpravile” težake kao ekonomsku kategoriju vrijednu spomena. Ali novi svjetski trendovi i životne potrebe proizašle iz višegodišnje krize potaknule su pojedince da poljoprivredu ponovno, s drugačijim “alatima”, uvedu u grad. Ti novi urbani “seljaci” nisu nostalgične osobe, koje budućnost Splita vide u agrarizaciji, nego oni koji u postojeće gradsko tkivo prošarano pristojnom kvadraturom zanemarenih površina žele utkati jednu novu ideju – ideju urbanog vrtlarstva.

Ideja počiva na permakulturi – svojevrsnoj primijenjenoj ekologiji, kompilaciji tradicionalnih i suvremenih znanja koja nude praktična rješenja za održivu budućnost ili “multidisciplinarnoj vještini koja nam omogućava da u sinergiji s prirodom, a ne silujući je, pokušavamo okoliš učiniti svrhovitim za sebe”, ističe Jenko Franceschi, predsjednik nedavno osnovane udruge Zelena spirala. Udruga je to koja uz još nekoliko neformalnih skupina u gradu promiče permakulturno oplemenjivanje zelenih površina, uz ostalo i kako bi građane približili zemlji i njenim plodovima, razblažili im dojam muke od motike te im ukazali da se ekonomski i socijalni status može mijenjati i na druge, ekološki prihvatljive načine.

“Permakultura je daleko od politike, nije invazivna”, pojašnjava Franceschi, pa tako ono što je čini drugačijom od konvencionalne poljoprivrede je da zemlju ne pokušava pognojiti – obogatiti elementima koji nedostaju, nego je posredstvom zastiranja teži vratiti u prirodni balans. Permakulturno sjeme u Hrvatskoj je zasijano prije petnaestak godina, a u Splitu je počelo hvatati korijenje prošle godine kada je u organizaciji ZMAG-a (Zelene mreže aktivističkih grupa) održan prvi permakulturni tečaj. Tamo su se ljudi s istim sklonostima i potrebama konačno upoznali.

“Budući da nemamo svoju okućnicu ili vrt na kojem bi se bavili permakulturom, okrenuli smo se projektiranju urbanog vrta – prilika je to za ljude koji su poput nas skučeni u gradskim stanovima, kako bi se okrenuli prirodi i kako bi pokušali uzgojiti nešto svoje, što je lišeno herbicida, pesticida i genetskih manipulacija. Ja i još nekoliko ljudi tu smo ideju iznijeli tijekom permakulturnog tečaja. Krenuli smo tražiti teren po gradu i primijetili da ima dosta parcela koje se ne koriste”, priča Franceschi kako ih je potraga za zemljištem dovela do zarasle zelene površine u neposrednoj blizini dječjeg vrtića Grigor Vitez, podno sjevernih zidina tvrđave Gripe. Na tom zemljištu koje broji oko 2 000 metara četvornih, rodila se još jedna ideja.

“Projekt Zelen poje za splitsku dicu pokrenut je radi realizacije poligona za urbanu poljoprivredu. Tamo će se djecu kroz praksu podučavati raznim znanjima i vještinama o urbanom vrtlarenju, održivom razvoju i o potrebi brige za okoliš. Naravno, program će biti prilagođen njihovoj dobi. Kada bi se djecu na ovakav način učilo poljoprivredi i održivom razvoju, umjesto onog konvencionalnog i suhoparnog kojeg dobivaju u školi, ona bi baratala s direktno primjenjivim znanjima”, naglašava Franceschi. Dodaje kako “naše i starije generacije nisu došle do kulturnog ili civilizacijskog nivoa koji podrazumijeva bolji odnos prema okolišu, pa se stoga potrebno okrenuti najmlađima”. Jer “učeći djecu učimo i roditelje”.

Franceschi smatra da Split zaista ima velikih potencijala za razvoj urbane poljoprivrede. “Više nismo zagađeni kao prije, nema industrije, a količine padalina od oko 700 mililitara godišnje sasvim su dovoljno za uzgoj hrane. No, problem je što imamo sušnih razdoblja pa je potrebno prikupljati kišnicu. Pokraj ovog zemljišta imamo krov od tvrđave Gripe koji ima preko 350 kvadrata. Da kanaliziramo vodu s krova imali bismo dovoljno za cijelu godinu”, objašnjava.

“Split ima dovoljno neobrađenih površina da u ovom gradu komotno može djelovati 20 udruga”, tvrdi Franceschi, a to pokazuju i prostorni podaci Grada Splita. Tako je za javne zelene površine predviđeno 106,5 hektara, dok je za poljoprivredne namijenjeno 870,7 hektara. Ali koliko je takvih zaista kultivirano, možemo samo nagađati. Dovoljno se prošetati gradom da bi se uočilo kako se u svakom kraju može pronaći površina lišena komunalnih ili privatnih intervencija. Dakle, pogodna za obradu. Naravno, ne na uštrb nečijih vlasničkih prava, nego u dogovoru, jer, sjetimo se, “Marjan je nastao u suradnji težaka i građana”, a komunalna poduzeća i javne ustanove “pokazuju susretljivost, ali i začuđenost kad netko želi nešto volonterski napraviti”, navodi Franceschi te otkriva da “permakultura ima i svojih hortikulturnih momenata”.

Igor Mušić

0 comments