Udruge traže građanski nadzor nad vodama

Najnovije zakonodavne izmjene – kojima je Hrvatska podijeljena na 20 uslužnih područja za vodoopskrbu i odvodnju, čime su stvorene pretpostavke za najavljeno okrupnjavanje sadašnjih više od 160 komunalnih poduzeća – jedan dio javnosti vidi kao korak prema privatizaciji tih usluga, dok drugi drži da je posrijedi put prema smanjenju korupcije u javnoj nabavi te povećanju efikasnosti vodnog sektora i apsorpcijskih kapaciteta za EU fondove namijenjene investicijama u infrastrukturi. O tom vodoprivrednom preustroju i do kraja nejasnim razlozima raspravljali su stručnjaci, predstavnici udruga i državnih institucija na konferenciji Politika upravljanja vodama u Republici Hrvatskoj, koja se  u organizaciji Zelene akcije, Prava na grad, Zelene Istre, HBS – Ureda za Hrvatsku, Art radionice – Lazareti i Multimedijalnog instituta prošlog tjedna održala u Zagrebu.

Na skupu je predstavljeno istraživanje o upravljanju hrvatskog vodoprivredom u usporedbi s primjerima privatizacija te participativnim modelima upravljanja u drugim zemljama Europe. Istraživanje su provele spomenute udruge u suradnji s zagrebačkim Fakultetom političkih znanosti, sve kako bi se upozorilo na koruptivni potencijal privatizacije s jedne strane i klijentelizam u postojećim komunalnim poduzećima s druge strane.

Enes Ćerimagić iz Zelene akcije je upozorio da u upravljanju javnim poduzećima za vodoopskrbu prevladava mišljenje po kojem se izbor svodi na privatizaciju ili održanje statusa quo, a koji često znači neučinkovito, koruptivno i klijentelističko upravljanje resursima. “Smatramo da raspravu treba proširiti izvan tih ograničenih modela i preispitati sustave upravljanja u kojem razne aktivne društvene grupe imaju određenu razinu kontrole nad vodnokomunalnim poduzećima i upravljanjem vodom kao zajedničkim dobrom”, poručio je Ćerimagić.

Dr.sc.Lidija Runko Luttenberger iz opatijskog Komunalaca drži da u upravljanju vodama treba osigurati javni interes, jer međunarodne korporacije zanima eksploatacija resursa, i od njih zajednica nema nikakve koristi. Mišljenja je da ne treba mijenjati postojeće mreže, već modernizirati vodnu politiku i zakone te poticati za okoliš prihvatljive pristupe.

Vesna Trbojević iz Ministarstva poljoprivrede kazala je da zakonski propisi i strategija ne dopuštaju privatizaciju sustava pružanja vodnih usluga i da nikakva opasnost s te strane ne prijeti, te da će biti donesen novi zakon o vodama koji će riješiti niz novih zahtijeva. Predstojeća reforma, kojoj je cilj podizanje razine kvalitete vodnih usluga na europsku, počiva na načelu da cijena usluge mora osigurati puni povrat troškova.

Primjeri iz okruženja

Na konferenciji su izlagali i Giuseppe Mastruzzo iz Italije i Kostas Marioglou iz Grčke koji su govorili o korupciji u vodnom sektoru u tim zemljama, pokušajima privatizacije vodoopskrbe i odvodnje te otporu građana privatizaciji kroz kampanje i uspješne referendume.

U Italiji je tako u lipnju 2011. godine na inicijativu građana koji su skupili više nego dovoljan broj potpisa održan referendum o privatizaciji vodoopskrbe i odvodnje. Na referendum je izašlo 56,9 posto birača od kojih je protiv privatizacije vodoopskrbe i odvodnje glasalo čak 95,35 posto. Nakon uspješnog referenduma, nova je gradska vlast u Napulju, u suradnji sa aktivističkom i akademskom zajednicom ne samo rekomunalizirala napuljsko poduzeće za vodoopskrbu i odvodnju, nego i kroz mehanizme participativne demokracije uvela sustav upravljanja u kojem razne aktivne društvene grupe imaju određenu razinu kontrole nad poduzećem. Na ovaj način pokušva se izbjeći korupcija u dodjeljivanju poslova kooperantima i stranački klijentelizam u kadroviranju.

Gotovo identičan slučaj rekomunalizacije i demokratizacije poduzeća za vodoopskrbu se dogodio 2001. godine u francuskom gradu Grenobleu nakon što je pravomoćnim presudama utvrđeno da je 1989. gradonačelnik Grenoblea uzeo mito od čelnika tvrtke kćeri multinacionalne korporacije Suez kako bi s njom sklopio 25-godišnji ugovor o koncesiji na usluge vodoopskrbe i odvodnje koji je bio štetan za javni interes.

U grčkom gradu Solunu trenutno traje rasprava o privatizaciji lokalnog poduzeća za vodoopskrbu i odvodnju za što je ponovno zainteresirana korporacija Suez. Nakon duge kampanje je građanska inicijativa uspjela natjerati lokalne vlasti da održe konzultativni referendum o privatizaciji za vrijeme lokalnih izbora. Oko 60 posto od birača koji su izašli na lokalne izbore je odlučilo sudjelovati i na konzultativnom referendumu, a od toga je 98 posto glasalo protiv privatizacije lokalnog poduzeća za vodoopskrbu i odvodnju. Kampanja i rasprava i dalje traju, a građanske inicijative koje se protive privatizaciji nude različite alternative postojećem modelu javnog poduzeća koje kontroliraju korumpirane političke stranke – od javnog poduzeća s elementima participativne demokracije sve do zadruge u vlasništvu građana Soluna.

S.T.

1 comments
DrazenSulimanec
DrazenSulimanec

Po običaju govori se o nama stranim državama koji imaju svoje "probleme" i ne treba ih promatrati i uspoređivati sa državom hrvatskom. Sva poduzeća koja imaju osnovnu djelatnost distribucije vode su godinama obnavljali  i  održavali postojeću distribucijsku mrežu kako bi svaka osoba, bilo fizičkog ili pravnog oblika imala vodu na dohvat ruke. Dakle sa povijesnog i teorije dobre prakse potrebno je pustit postojeći sustav da funkcionira i dalje. a hrvatska "udruženja interesnih skupina" ( one se nazivaju Političke stranke, a niti ne znaju što Politika znači. dakle sve se svodi na Piramidalni oblik okomica za kojekave uhljebe, a sa ekonomikom i ekonomijom ima najmanje dodirnih točaka.