Šimunić kao čovjek kontinuiteta

Odmah da kažemo, neartikulirano urlanje putem kojeg je Joe Šimunić ispoljio svoju vezu s iskonom i predevolucijskim razdobljem, nije ništa drugo doli logičan proizvod poželjne društvene atmosfere, koja se u Hrvatskoj uzgaja na sve moguće načine, od 1990. do danas. Na ovom slučaju samo je konačno i bukvalno ogoljeno ono besmisleno uvjerenje light nacionalista koji su, iz samo njima poznatih razloga, vjerovali da je moguće probuditi i uzgajati fašizam i ustaštvo samo do neke granice, a onda potegnuti crtu kad pređe prag tolerancije prosječnog malograđanina. Naravno, svatko s iole razvijenim logičkim sklopom je posve svjestan da je to očekivanje nemoguće i da se fašizma moguće, i to ne u potpunosti, riješiti jedino potpunim i nemilosrdnim obračunom s njim samim, kao i sa svim neofašističkim tendencijama, kao što su to napravili u Njemačkoj. No za takvo što bilo bi jasno potrebno propagirati istinsko suočavanje s prošlošću, što nam ovdje nije drago ni kad je riječ o Drugom svjetskom ratu, a kamo li kad je riječ o suvremenom dobu.

Zemlja u kojoj se sustavno održavao novoprobuđeni sentiment za ustašku državu, pa i putem službeno sponzoriranih ustaških okupljanja na Bleiburgu, marševa crnokošuljaša u Zadru, javnom, udžbeničkom i svakom drugom rehabilitacijom zločinca Mile Budaka te toleriranjem stanja u kojem na svakoj utakmici reprezentacije zapjenjena masa urla “Za dom spremni” i “Ajmo ustaše”, mora biti svjesna da je Šimunić njezin logičan proizvod, čak i neovisno o miljeu iz kojeg je poniknuo. Ako je itko na koncu i voljan sumnjati u gore iznesene tvrdnje, odmah ćemo ga suočiti s današnjim reakcijama policije, Državnog odvjetništva, i (iznenađuje li koga još to) Hrvatskog helsinškog odbora, koji su se složno upregnuli u dokazivanje nedokazivog, da naravno nije riječ o govoru mržnje ili prekršajnom djelu. Policijska uprava zagrebačka tako tvrdi kako oni smatraju da u ovom urlanju ocvalog stopera nije bilo kaznenog i prekršajnog djela, ali svejedno pilatovski pere ruke i prepušta slučaj Državnom odvjetništvu. No favorit je ipak HHO, čiji priopćenje ovdje prenosimo u cijelosti, tek da čitatelji uoče svu ingenioznost dvojca Čičak-Banac, uvijek spremnog na relativizaciju ovakvih pojava: “Povodom različitih interpretacija i tumačenja takvog navijačkog ponašanja, upozoravamo na činjenicu da simboli iz ustaškoga, ali i komunističkoga razdoblja, nisu u Republici Hrvatskoj zakonom zabranjeni. Prekršaje vezane uz ustašku simboliku kažnjavaju prekršajni sudovi kaznama u okviru `kolokvijalne` odredbe zakona o kažnjavanju djela na temelju govora mržnje“. Uz to što je riječ o očitoj laži, jer veličanje fašističkih režima i njihovog zakona jeste zakonom zabranjeno i kažnjivo, ipak fascinira njihova logična nit u kojoj izravno Čičak i Banac, koji su za životnu misiju sebi postavili sveti cilj da prognaju Josipa Broza iz mentalnog imaginarija zemlje, slijede onu Titove zamisao o tome kako se ne trebamo držati zakona kao pijan plota.

Izlišno je i već zamarajuće napominjati da bi u svakoj ozbiljnoj zemlji Šimunić nakon ovakvog poteza zaključio reprezentativnu karijeru i uništio i posljednje ostatke javnog ugleda, no kako je ipak riječ o Hrvatskoj, ostaje nam samo da nemoćno gledamo kako u očima ustašiodne javnosti, koja je sve brojnija, postane heroj. Bilo bi zanimljivo uostalom sada čuti razmišljanja slobodarske javnosti koja se drznula osuditi Mandićev zaključak o buđenju ustašije u Hrvatskoj. Jer što nam drugo preostaje; da čekamo kaznu kojom će ga Davor Šuker isključiti iz reprezentacije? Onaj isti čovjek koji se ponosno slikao na Pavelićevom grobu u Madridu. Kako da ne. Uostalom i prirodno je da na kraju idemo u Brazil, jer Južna Amerika i tako je obećana zemlja za sve ražalovane ustaše, ma koliko mi šutjeli o tome.

Dragan Markovina

1 comments
duba
duba

"riješiti jedino potpunim i nemilosrdnim obračunom s njim samim, kao i sa svim neofašističkim tendencijama, kao što su to napravili u Njemačkoj". Pitanje asistentu filozofu: Kad si to ti bio u Njemackoj pa znas sta je tamo napravljeno 8posebno po tom pitanju)?! A ako nekad i budes isao, napravi to po mogućnosti na 20.travnja, pa obiđi lokale u kojima se uglavnom skupljaju njemci...bilo stari ili mladi...nećeti bit jasno sto su ljudi veseli...i sta u stvari slave...moj markovina ne znas ti đe si šupalj...jedini tvoj kontinuitet je tvoja jadna zelja da budes nekakav (naime) intelektualac...