Samo 35 posto mladih radi na ugovor na neodređeno

Samo 35 posto zaposlenih mladih radi na ugovor na neodređeno, dok su preostali zaposleni preko nestalnih i nesigurnih oblika rada.

Rezultati su to istraživanja Mladi na tržištu rada kojeg je provela udruga CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje Područnim uredom Krapina i Mrežom udruga Zagor.

Ciljana populacija istraživanja bile su sve osobe između 18 i 30 godina koje su završile neki oblik školovanja te se nalaze na tržištu rada. Istraživanje je provedeno putem online upitnika te je u njemu sudjelovalo ukupno 2.947 osoba iz svih županija Republike Hrvatske, od čega 77,2 posto žena i 22,6 posto muškaraca.

Samo 35 posto zaposlenih mladih radi na ugovor na neodređeno, dok su preostali zaposleni preko nestalnih i nesigurnih oblika rada. Čak 65 posto ispitanih je nezaposleno, a oni koji rade u više od 60 posto slučajeva imaju plaću ispod hrvatskog prosjeka – manju od 4.500 kuna.

Gotovo polovica ispitanika kaže da im plaća uopće ili većinom nije dovoljna za zadovoljavanje životnih potreba. Sukladno tome, čak 65,7 posto ispitanih mladih odgovara da im netko financijski pomaže. U najvećoj mjeri to su roditelji (67,5 posto) te partner ili partnerica (44,2 posto).

Primjetna je rodna razlika – muškarci su zastupljeniji među onima koji rade na ugovore na neodređeno te dominiraju u privatnom sektoru, dok su žene češće zaposlene putem ugovora na određeno vrijeme te češće rade u državnoj službi i civilnom sektoru. Unatoč tomu što žene postižu bolje rezultate tijekom školovanja te su češće obrazovanije od muškaraca, i dalje zarađuju manje od muških ispitanika.

Ukupno 73,1 posto ispitanih osoba smatra da njihova struka nije adekvatno cijenjena u društvu, a 72,1 posto smatra da im struka nije adekvatno plaćena, što uzrokuje dodatno nezadovoljstvo položajem u svijetu rada.

Kada je riječ o strahovima vezanim za budućnost, 42 posto ispitanih boji se gubitka posla, a 39,9 posto strahuje kako se neće zaposliti. Također, prisutne su bojazni i od nemogućnosti financijskog osamostaljenja, kao i nemogućnost osnivanja obitelji zbog nedostatka financijskih mogućnosti i preopterećenosti poslom.

Više od polovice ispitanika navodi kako većinom ili stalno osjeća uznemirenost (58.2 posto), razdražljivost (52 posto), napetost (65.8 posto), zabrinutost (75.4 posto) te nesigurnost (60.2 posto), iz čega se može zaključiti kako nezaposlenost ili nesigurno i slabo plaćeno radno mjesto dovodi do kroničnog nezadovoljstva kvalitetom života.

Unatoč uvriježenom mišljenju kako će mladi lakše pronaći posao ukoliko su tijekom studija radili, volontirali ili usvajali dodatna znanja, ovo istraživanje je pokazalo suprotno. Naime, od ukupnog ispitanog uzorka, 37 posto njih je imalo prethodno radno iskustvo. Međutim, od mladih koji su radili ili volontirali tijekom studija, samo je njih 40 posto od toga imalo koristi u svijetu rada, tj. samo ih je toliko u konačnici zaposleno.

S obzirom na sve spomenute podatke, zaista ne čudi što čak 34 posto mladih učestalo, a 53 posto mladih ponekad mladih razmišlja o preseljenju u inozemstvo. Gotovo svima razlozi za to vezani su uz dobivanje posla, visinu plaće, mogućnosti napredovanja i daljnje edukacije te općenito bolje uvjete rada. Više od polovice ispitanih na razmišljanje o odlasku navodi i stanje u području ljudskih prava, drugačiji mentalitet te dostupnost nekih proizvoda i usluga.

A.B.

0 comments