S oltara se provodi agresivna kampanja protiv žena

S Mirjanom Kučer, dugogodišnjom feminističkom i građanskom aktivisticom, koordinatoricom splitske udruge Domine, suorganizatoricom prvog Pridea u Splitu, razgovarali smo o utjecaju kršćanskog fundamentalizma na život i zdravlje žena, o pravu na pobačaj, o nasilju, o građanskom aktivizmu ….

Biskupi Hrvatske biskupske konferencije pozvali su građane da na predstojećim predsjedničkim izborima daju glas onim kandidatima koji se zauzimaju za zaštitu obiteljskih vrijednosti, promicanje dostojanstva žene, za zaštitu braka kao zajednice muškarca i žene te promiču kulturu života i pravo na prigovor savjesti. Kako Vi, kao feministica, komentirate poruku biskupa?

To je nažalost konzervativna poruka, na tragu katoličkog i kršćanskog fundamentalizama koji jača svugdje u Europi, pa ga ni Hrvatska nije pošteđena. Fundamentalizmu pogoduje ekonomska kriza i činjenica da su ljudi nemoćni i beznadni. Utjecaju Crkve u nas dodatno pogoduje činjenica da su ušli u škole, vojsku, bolnice i da su zahvaljujući Vatikanskim ugovorima država u državi te da, iako su financirani iz proračuna države, državi ne odgovaraju ni za što. Pa se onda lako igrati s obitelji, koja je navodni temelj društva i u kojoj je uloga žene i muškarca komplementarna. To je nekako bezbolno i kao “tradicionalno“ lako prepoznatljivo kao poruka. A poruka glasi da je ženi mjesto u kući, ona je majka, čuvarica ognjišta i skrbnica, njena je uloga reproduktivna, a muškarcu je mjesto u produktivnoj sferi, u poslovnom svijetu i politici. Crkva koristi lošu ekonomsku situaciju i skupa s državom, koja je odgovorna za ovu situaciju, vraća ženu desetljećima unatrag, nameću se ekstremne konzervativne vrijednosti i pri tome se zloupotrebljava demokracija tako što se poziva na slobodu riječi, ali bez odgovornosti i poštivanja prava onih drugih, onih različitih i onih koji su manjina.

Kakve konkretne posljedice ima utjecaj kršćanskog fundamentalizma na život žene?

Sve češće u našoj udruzi imamo slučajeve žena koje osjećaju grižnju savjesti, neuspjeh i na koncu potrebu da im svevišnji oprosti grijeh razvoda, čak i kad je razvod uslijedio nakon desetljeća provedenih u braku s alkoholičarom i nasilnikom. 

Sa svojih oltara propovjednici provode agresivnu kampanju direktno protiv žena ograničavajući joj pravo da slobodno odlučuje o svom tijelu, gurajući je u brak i onda kad je nasilan. Sve češće u našoj udruzi imamo slučajeve žena koje osjećaju grižnju savjesti, neuspjeh i na koncu potrebu da im svevišnji oprosti grijeh razvoda, čak i kad je razvod uslijedio nakon desetljeća provedenih u braku s alkoholičarom i nasilnikom. Čitava prošlogodišnja kampanja u ime obitelji kritizira rodne teorije, i rodne odnose, odnosno pojam roda, koji su, po navodima nekih suvremenih teologa stvorile bijele feministkinje, lezbijke s engleskog govornog područja, odnosno, prema nekima od tih teologa i svećenika borba između žene i muškarca u heteroseksualnim i monogamnim vezama jednaka je borbi proletarijata, odnosno radnika i siromašnih protiv kapitalista, tako da se iz toga može iščitati tko je “poželjan“ neprijatelj katoličkoj crkvi. Radi se o odgovoru neokonzervativaca, povezanih s crkvom kroz katoličke udruge, na teoriju roda, na zagovaranje ravnopravnosti žena i muškaraca u svim sferama privatnog i javnog života. Autorica tog izvrnutog pristupa rodnoj teoriji je Gabriele Kuby, koja zlonamjerno tumači da je teorija roda uvedena s ciljem ozakonjenja homoseksualnosti, što crkva objeručke prihvaća i koristi u napadu na modernu obitelj i ulogu žena u obitelji i društvu.

Biskupi spominju i pravo na prigovor savjesti. Kakva je situacija u Splitu i Dalmaciji s ostvarivanjem prava na pobačaj?

Prigovor savjesti je trend koji pravno nije dovoljno jasan i reguliran, a koji je navodna posljedica katoličkog svjetonazora. Iza prigovora savjesti se u stvarnom životu krije korumpirano liječništvo i crno tržište, ilegalni pobačaji i licemjerni, lažni moral, odnosno zloupotreba vjere. Taj je trend osobito prisutan među mlađim ginekolozima i ljekarnicima. Posebno je taj konzervativizam prisutan u Dalmaciji, gdje su najnovija istraživanja pokazala da većina građana (oko 60 posto) ne podržava pravo na pobačaj, štoviše, zabranili bi ga, i gdje navodno samo jedan ginekolog obavlja pobačaj u za to licenciranoj kliničkoj bolnici Split, pa onda kad nazovete i pitate kad i gdje, odnosno kod koga možete napraviti pobačaj u bolnici, s druge strane dobijete odgovor tipa: Bože sačuvaj!

Apsurdno je da je Hrvatska na dnu Europe po broju abortusa, imamo 100 pobačaja na tisuću rođene djece, na dnu je i po korištenju kontracepcije, a istovremeno se rađa sve manje djece.

 Broj pobačaja je čak pet puta manji u Splitu nego u Rijeci, što je naravno trend lažne statistike i obavljanja ilegalnih pobačaja u privatnim klinikama koje nemaju licencu. Tako je na primjer u Splitu u prošloj godini, prema službenim podacima, obavljeno samo 80 pobačaja na zahtjev, dok je u Rijeci taj broj preko 500. Ali je zato u Splitu skoro 500 pobačaja obavljeno, opet prema službenim podacima, zbog abnormalnog začeća, pa se nameće pitanje što to nije u redu sa zdravljem žena i muškaraca da je tako drastično porastao broj spontanih pobačaja i abnormalnih trudnoća? Apsurdno je da je Hrvatska na dnu Europe po broju abortusa, imamo 100 pobačaja na tisuću rođene djece, na dnu je i po korištenju kontracepcije, a istovremeno se rađa sve manje djece, demografski Hrvatska odumire. U Hrvatskoj je prošle, 2013. godine izvedeno 3 816 abortusa, dok ih je 1990. godine bilo 38 500. Ove brojke govore o strahu i laži u kojoj živimo.

Zbog kojih se problema žene najčešće obraćaju Dominama i kakvu im pomoć nudite?

Osim žena koje trpe razne oblike nasilja, obraćaju nam se i žene koje trpe sve veće siromaštvo, što prije nekih desetak godina nije bilo pitanje s kojim smo se bavile.

Kroz našu udrugu godišnje prođe oko 800 žena, dnevno nas kontaktiraju tri do četiri. Najviše žena su žrtve obiteljskog nasilja. Ako izuzmemo strukturno nasilje države i javnih institucija koje nisu osigurale sustav zaštite žena jer zakon ne poznaje pojam nasilja nad ženama, nego nasilja u obitelji, jer djelatnici u Centrima, u policiji, zdravstvu i pravosuđu nisu dovoljno educirani i senzibilizirani, najčešći oblik nasilja je psihičko nasilje. Mnoge žene trpe teške traume i posljedice nasilja, a da nisu bile udarene ili su, kako mnoge kažu, primile tek par šamara. Osim toga, žene su žrtve višestrukog nasilja, pa tako u partnerskoj vezi nasilnik koristi sva sredstva da bi ponizio i obezvrijedio žrtvu. Psihički je vrijeđa, uhodi, kontrolira, seksualno napastuje, siluje, fizički napada i ekonomski joj uskraćuje novac koji je zajednički… Onda je tu problem izlaska iz takve veze i ostvarivanja prava koja ženi pripadaju, poput prava na zajedničku imovinu, problem uzdržavanja djece i alimentacije.
Osim žena koje trpe razne oblike nasilja, obraćaju nam se i žene koje trpe sve veće siromaštvo kao posljedicu nezaposlenosti i teške ekonomske situacije, što prije nekih desetak godina nije bilo pitanje s kojim smo se bavile.

Udruga Domine ženama nudi besplatnu pravnu pomoć, psihološko savjetovanje i edukaciju za zapošljavanje. Mogu doći u naše prostorije u Bosanskoj 4 u Splitu ili nam se obratiti telefonom na broj 021 537 272 ili 385 21 344 688 ili poslati email na domine@domine.hr.

Jesu li žene u Dalmaciji više izložene nasilju nego u drugim dijelovima Hrvatske?

U Dalmaciji, zapravo od Dubrovnika do Karlobaga, ne postoji niti jedna sigurna kuća za žene, a u cijeloj ih Hrvatskoj ima samo sedam.

 Ne bih rekla da su dalmatinske žene više izložene nasilju nego žene u drugim krajevima Hrvatske, pa čak niti u Europi, brojke su svugdje otprilike jednake, u Skandinaviji kao i kod nas i na ostatku planete, jedna od tri žene tijekom svojega života bit će silovana ili pretučena. U Hrvatskoj, ali i u ostatku svijeta, ne vidim političku volju da se borba protiv nasilja nad ženama uključi u političke programe. Trebaju nam konkretne mjere koje na prvo mjesto stavljaju žrtvu, kao što su primjerice mjere osiguranja njezine ekonomske neovisnosti, što je osnovni uvjet za napuštanje nasilničke veze. I Grad bi morao imati sustav stalne podrške svima koji pružaju socijalne usluge. Dajući novac Caritasu za sklonište nije riješio problem jer osim vjerskih i institucionalnih, postoje i autonomna skloništa i savjetovališta koja su zasnovana na feminističkoj osnovi podrške ženama. Osim toga adresa skloništa je poznata i nasilniku je lako pronaći ženu u skloništu, što se događalo, dok je lokacija autonomne kuće tajna. Međutim, u Dalmaciji, zapravo od Dubrovnika do Karlobaga, ne postoji niti jedna sigurna kuća za žene, a u cijeloj ih Hrvatskoj ima samo sedam, Hrvatska nema niti jedan krizni centar, dok ih na primjer u Sloveniji ima preko trideset.

Organizatorica ste prvog Pridea u Splitu. Jesu li žene i LGBT osobe prirodni saveznici? Smeta li Vas što ste široj javnosti poznatiji kao organizatorica Parade ponosa nego po desetljetnoj borbi za prava žena?

Žene su marginalizirana društvena manjina, premda čine više od 50 posto populacije u društvu. Lezbijke su dio feminističkog pokreta. Prava LGBT osoba su prava manjina. Pretenciozno je govoriti o savezništvu, ali moja podrška tim pravima, i manjinskim pravima općenito, neupitna je. Ne smeta me što me ljudi tako percipiraju, ako me percipiraju. To su mediji. To je zabava za mase, kako bilo…Žene koje su prošle kroz Domine tijekom 12 godina koliko postojimo znaju zašto su pokucale na naša vrata. Svaka od njih nam je važna, a nadam se da smo i mi njima. Mi smo jedne drugima saveznice i podrška u borbi za prava koja prepoznajemo kao svoja. Nema govora o ravnopravnosti spolova dok ne počnemo u potpunosti poštivati i štititi prava žene od jutra kad ustane iz kreveta pa do večeri kad gasi svjetlo i sprema se za novi dan.

Što smatrate svojim najvećim postignućem svih ovih godina koliko se bavite ženskim pitanjima, primjećujete li da ta borba daje rezultate i ako da, u čemu se ogledaju?

To je pomalo ambiciozno pitanje, barem za mene. Pogotovo u ovim turbulentnim vremenima, kad smo suočene s baklažom, odnosno regresijom prava žena, procvatom tradicionalizma crkve i zamahom desnog, agresivnog konzervativizma. Ponosna sam jer radim nešto što volim i svakog dana širom svijeta susrećem žene koje dijele moje ideje i moju borbu. Ako je to borba. Danas to zovemo aktivizmom. Uvijek ima smisla, biti odgovorna prema sebi, prema zajednici i društvu u kojem živiš, ustati i braniti svoja uvjerenja. Biti slobodna i poštivati slobodu druge da bude ono što želi, da živi život bez straha i podčinjenosti. Jer joj to pravo pripada kao građanki prvog reda, kao ljudskom biću…

Duška Čolović

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta Biti žena u Dalmaciji – patrijarhat u suvremenom kontekstu.

8 comments
Sani Šitić
Sani Šitić

Portal STav , u potpunosti se slažem s vama " za komunikaciju omalovažavanjem ima dovoljno prostora na internetu " .Kako nisam primjetila da ste vi reagirali na gnjusan komentar od gospodina Petkovića,ja sam si dala toliku slobodu da ga nazovem "seronjom"! Duboke isprike portalu zbog moje nepristojnosti.

Portal STav
Portal STav

Boris Lav Petković, Sani Šitić, na ovom portalu i njegovoj FB stranici potičemo raspravu, ali želimo da to bude rasprava argumentima, a ne vrijeđanjem, za komunikaciju omalovažavanjem ima dovoljno prostora na internetu pa se smatrajte upozorenima. Hvala :)

Sani Šitić
Sani Šitić

Barba Boris,molim lijepu jednu (jednu!) recenicu u ovom tekstu koja ne stoji,prije nego sto vas proglasim seronjom.

Boris Lav Petković
Boris Lav Petković

Rekao je Charles Bukowski "Feminizam postoji samo radi toga da bi se ružne žene integrirale u društvo." što je u ovom slučaju više nego očito.Ustvari ne muči me lijepota hrvatskih feminiskinja nego kako su se lijepo uhljebile,napravile udrugu kune lagano kapaju dobile besplatno prostor od grada i sad kmeče kako su ugrožene od ovog ili onog.Iskreno i ja bi volio tako biti "ugrožen".Odvratne licemjerke koje lijepo žive na račun poreznih obveznika koji radi njih i takvih su dotakli dno.Pljuc pljucž

Eduard Pranger
Eduard Pranger

Muškarci u haljinama progone žene u haljinama.