Republika Hrvatska nije pravna sljednica NDH!

“Svako poricanje, svaka relativizacija i svako veličanje ustaškog zločinačkog režima ne samo da predstavlja odricanje od društvene i političke odgovornosti prema žrtvama, već je i nedopustiv društveni impuls koji dozvoljava ili smjera ponavljanju ovakvih zločina”, stoji u otvorenom pismu Inicijative mladih za ljudska prava – Hrvatska, koja izražava zabrinutost zbog rušenja antifašističkih temelja na kojima je izgrađena Republika Hrvatska.

Pismo prenosimo u cijelosti:

 

Poštovani/e,
potaknuti sve jačom relativizacijom i negiranjem ustaških zločina te sveprisutnošću povijesnog revizionizma vezanog uz razdoblje od 1941.-45. za vrijeme postojanja tzv. Nezavisne Države Hrvatske (NDH) želimo upozoriti hrvatsku javnost i nadležne institucije kako ovi negativni društveni procesi, osim što zanemaruju ogromne zločine počinjene od navedenog kvislinškog režima, ruše i same antifašističke temelje na kojima je izgrađena Republika Hrvatska, kao i cijeli suvremeni europski civilizacijski krug kojemu pripadamo.

NDH je u svojoj biti imala zločinačku politiku istrebljenja i etničkog čišćenja koja se ogledala u brojnim koncentracijskim logorima: Jasenovac, Stara Gradiška, Gospić, Jadovno, Metajna, Slana, Danica u Koprivnici, Lepoglava te Krušćica. U prilog nemilosrdnosti ovog režima i njegove rasne politike svjedoči činjenica kako su otvarani posebni logori za djecu (do tada nezabilježeni u svjetskoj povijesti) u Jastrebarskom i Sisku. Nužno je spomenuti kako je u logoru Jasenovac utvrđeno imenom i prezimenom više od 83 145 žrtava, od čega je 20 101 djece. Osim masovnih ubojstava i smrti izazvanih uslijed gladi, žeđi, bolesti i ogromnog fizičkog napora u koncentracijskim logorima, ustaške postrojbe su počinile mnogobrojne zločine nad civilima širom NDH (dijelovi prostora današnje Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije), često u suradnji s njemačkim, talijanskim i četničkim postrojbama. Također, ova marionetska tvorevina borila se protiv legitimnog antifašističkog pokreta na čijim temeljima te unutar čijih granica je priznata i suvremena Republika Hrvatska nakon izlaska iz Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Iako je Ustavom naznačeno kako Republika Hrvatska nije pravna sljednica NDH, društvena i politička odgovornost prema žrtvama ovih zločina zauvijek je utemeljena u društvu u Hrvatskoj te u njenim institucijama.

Svako poricanje, svaka relativizacija i svako veličanje ovog zločinačkog režima ne samo da predstavlja odricanje od ove odgovornosti, već je i nedopustiv društveni impuls koji dozvoljava ili smjera ponavljanju ovakvih zločina.

Hrvatsko društvo nikada i ni na koji način ne može učiniti dovoljno da se za ove zločine iskupi. I nikada i ni na koji način hrvatskom društvu ne može biti učinjeno dovoljno da si dozvolimo ustaške zločine stavljati u kontekst. Oni su proniknuli iz toliko duboke mržnje, mrzilačke i zločinačke logike te su počinjeni tako nasilnim sredstvima da je ljudski nepristojno nastojati ne samo opravdati ih ili relativizirati, nego uopće i kontekstualizirati ih.

Ipak, ova nemogućnost društvenog i političkog iskupljenja nije opravdanje za nečinjenje niti za toleriranje zaborava, a još manje za toleriranje relativizacije i opravdavanja. Svatko od nas, institucije RH i društvo u cjelini ima trajnu odgovornost sjećati se ovih zločina s gađenjem i sramotom te žrtava s dubokim žaljenjem i poniznošću.

Upravo zato i na osobnoj i na političkoj (institucionalnoj) i društvenoj razini imamo neodbacivu odgovornost najdublje osuđivati sve događaje poput onih kojima smo svjedočili u posljednje vrijeme. Pritom mislimo na više nedavnih pojava u javnom prostoru koji nastoje na određeni način relativizirati zločine i samu zločinačku narav NDH.

Tako je 19. studenog igrač hrvatske nogometne reprezentacije Josip (Joe) Šimunić nakon utakmice s reprezentacijom Islanda predvodio skandiranje navijača, uzvikujući „Za dom“ i uz odgovor publike „Spremni“. Neki predstavnici medija su prilikom postavljanja pitanja o skandiranju isto učinili s velikom dozom neprofesionalnosti i uz krajnje benevolentan pristup. Dan nakon događaja, dio medija je krenuo u relativizaciju izrečenog i potporu Šimuniću, uz što je stao značajan dio javnosti i javnih osoba svojim izrekama te putem društvenih mreža. Hrvatski nogometni Savez do danas nije izrekao nikakvu kaznu Šimuniću, a Hrvatska radiotelevizija (HRT) je kao državna medijska kuća zakazala u komentaru navedenog incidenta u radio prijenosu, kao što i u televizijskom prijenosu nisu isključili zvuk niti su prekinuli prijenos tijekom skandiranja istog pokliča za vrijeme utakmice. Iako je nadležno Državno odvjetništvo Šimuniću izreklo prekršajnu kaznu u iznosu od 25 000 kn, propustilo ga je goniti, sukladno članku 325. Kaznenog zakona RH. Isti akteri su zakazali u reakciji na incidente na nogometnoj utakmici Hrvatske nogometne lige između Hajduka i Osijeka 24. Studenog na stadionu Poljud u Splitu, kao i u mnogim drugim utakmicama gdje se čulo skandiranje „Ajmo ustaše“. Takve utakmice i prijenosi bi se sukladno zakonima i pravilnicima trebali prekidati, klubovi kazniti, a počinitelji kazneno goniti.

Nadalje, predsjednik Hrvatske čiste stranke prava (HČSP) Josip Miljak je poslao ravnateljici Spomen područja Jasenovac Nataši Jovičić potpisani e-poruku neprikladnog, huškačkog i prijetećeg sadržaja koju je završio sa „Za dom spremni“. Nakon što je pismo objavljeno u javnosti, Miljak je rekao kako stoji iza svake napisane riječi. Istog dana je ravnateljica primila drugu prijeteću nepotpisanu e-poruku s fotografijom metka te je o svemu obaviještena i policija.

Osim ovih pojava, u javnim istupima i kampanji za održani referendum o braku, kao i u aktivnostima vezanima uz protivljenje uvođenju ćirilice u Vukovar i prikupljanju potpisa za raspisivanje referenduma za izmjenu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina prepoznajemo duboku netoleranciju, povrede i nepoštivanja prava manjina te opasan nacionalistički impuls.

Svi ovi i slični incidenti uvelike pridonose atmosferi grube relativizacije i povijesne revizije ustaškog režima i njegovih zločina te nijekanje antifašističkih temelja i tekovina Republike Hrvatske.

Republika Hrvatska ima u svojem Ustavu jasno antifašističko određenje i ne priznaje pravnu osobnost niti pravnu vezu s NDH. Republika Hrvatska ima u svojem zakonodavstvu jasnu zabranu veličanja bilo kojeg totalitarnog režima, pa tako i ustaškog, kao i zabranu pozivanja na mržnju po rasnoj, etničkoj, nacionalnoj, vjerskoj, političkoj, spolnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi. Uz postojanje individualne krivnje, ovo društvo i država imaju odgovornost za zločine u vidu da su nužni stalno sprječavati i sankcionirati ovakve pojave i educirati o štetnosti ovog režima, kako bi se spriječilo ponavljanje ovakvih zločina u budućnosti.

Konačno, na tragu odgovornosti koju kao društvo i država imamo ne samo za obranu dostojanstva žrtava, već i za zaštitu prava manjina danas, a slijedeći načela iz Ustava i zakona RH, tražimo od nadležnih institucija znatno snažnije zalaganje u suzbijanju relativizacije zločina NDH te u zaštiti prava nacionalnih i seksualnih manjina danas.
S poštovanjem,

Za Inicijativu:

Mario Mažić, Programski direktor
Sven Milekić, Koordinator Programa tranzicijske pravde

STav