Pismo Papi: Hrvatskom društvu treba Vaš poticaj na snošljivost

Više o samoj kampanji možete saznati na njihovim službenim stranicama, a pismo objavljujemo u cjelosti:

Pismo građanskih inicijativa i organizacija Papi Franji:
Hrvatskim biskupima i cijelom društvu treba Vaš poticaj na mir, snošljivost i ljubav prema bližnjem

Zagreb, 15. studenoga 2013.

Poštovani papa Franjo,

Ovim Vam se pismom obraćaju građanske inicijative i organizacije iz svih dijelova Hrvatske koje se ustrajno zalažu za poštivanje prava svakog čovjeka i svake društvene skupine, za pravedan razvoj zajednice i društva, suzbijanje siromaštva i netrpeljivosti te iscjeljenje rana nastalih u ratu nakon raspada Jugoslavije i tijekom poraća.
Pišemo Vam povodom recentnih događaja vezanih uz grad Vukovar u kojem su ljudi doživjeli teška stradanja tijekom Domovinskog rata. Proces pomirenja u Hrvatskoj opterećen je brojnim preprekama – pretrpljenim ratnim stradanjima i zločinima, vječno tinjajućim nacionalizmima na obje strane, dnevnopolitičkim obračunima. Svemu usprkos, postupno su stišavane tenzije pa je bilježen stalni napredak u odnosima većinskog naroda i nacionalne manjine, Hrvata i Srba, koji je omogućavao suživot bez većih incidenata. Sada je, nažalost, čitav proces dramatično zaustavljen.

Vlada je, naime, počela postavljati ploče na dva pisma – latinici i ćirilici. Pravo na korištenje vlastitog jezika i pisma u Republici Hrvatskoj uređeno je Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i predstavlja jednu od najviših vrednota. Međutim, postavljanjem dvopismenih natpisa na zgrade ustanova, pokrenut je lanac sukoba i incidenata u čijoj je osnovi strah od Drugog koji generira međuetničku netrpeljivost. Nasilno razbijanje dvopismenih ploča u Vukovaru, prosvjedi protiv njihova postavljanja, sukobi između prosvjednika i policije, ali ponajviše govor mržnje prema hrvatskim građanima srpske nacionalnosti, nasilno su prekinuli mukotrpan proces pomirenja i vratili ga desetljeće unatrag.

Nacionalistički govor netrpeljivosti i netolerancije preplavio je javni prostor i počeo se širiti Hrvatskom: u Dubrovniku je išarana pravoslavna crkva grafitima “Srbe na vrbe“ (objesiti Srbe), “Srbe u Jasenovac“ (pogubiti Srbe u koncentracijskom logoru), u Splitu je podmetnuta eksplozivna naprava u prostorijama Srpskog narodnog vijeća, razbijen je auto zamjenika predsjednika Srpskog narodnog vijeća, razbijena su ploča i prozori konzulata Republike Srbije u Rijeci…

Vama pišemo jer nas posebno zabrinjava stav episkopata u Hrvatskoj, naročito kardinala Josipa Bozanića i nekolicine biskupa, kojim su javno iskazali protivljenje dvojezičnosti u Vukovaru. Pritom su u javnim obraćanjima korištene sintagme koje nimalo ne doprinose miru i pomirenju, već vode produbljivanju sukoba. Tako je još u travnju 2013., predvodeći misno slavlje u franjevačkoj crkvi sv. Filipa i Jakova, govoreći o pokušaju uvođenja ćirilićnog pisma u službenu uporabu u Vukovaru, kardinal Bozanić rekao: ”Kako je pitanje jednoga pisma sažetak mnogih pitanja na koja odgovori nisu dani,” i nastavio:”U Vukovaru nisu na prvome mjestu oni koji su razarali, nego oni koji su čuvali i gradili”. Potpuno je jasno da je pritom kardinal mislio na Hrvate kao čuvare i branitelje Vukovara, a na Srbe kao razarače. Umjesto mogućeg upozorenja kako treba sve počinitelje zločina, pojedince s imenom i prezimenom privesti pravdi, te kako se ni na koji način ne smije osuditi sve pripadnike jedne etničke skupine oduzimajući joj ustavnim zakonom zajamčena prava, čuli smo da se odobrava razvrstavanje građana na one prvog i drugog reda. Uslijed toga, nije nas iznenadila oštra reakcija patrijarha Irineja, poglavara Srpske pravoslavne crkve.

Usprkos činjenici da je ostvarivanje ustavnog prava srpske nacionalne manjine u Vukovaru izazvalo nasilje i val govora mržnje, kardinal Bozanić u svojoj homiliji na svečanom euharistijskom slavlju prigodom 282.zavjetnog hodočašća vjernikâ grada Zagreba i hodočašća mladih Zagrebačke nadbiskupije marijanskom nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici, umjesto poruke mira izgovara:”Kao vjernik i biskup danas ne mogu prešutjeti pokušaj da se obescijeni simbole slobode i da se hrvatska vukovarska rana otvara na križu bešćutnosti političara. Postavlja se pitanje komu to sada u Hrvatskoj treba i za čije se to dobro čini?”

Predsjednik Komisije Iustita et pax Hrvatske biskupske konferencije, sisački biskup Vlado Košić, dodatno je radikalizirao stav episkopata davši podršku Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara i izjavom kako je:”Aktualna vlast protunarodna” jer ide ”direktno protiv našeg, hrvatskog naroda, gazi ga i ne poštuje nikakve primjedbe niti opravdane zahtjeve”. Biskup osporava rezultate popisa stanovništva 2011. prema kojem pripadnici srpske manjine čine trećinu građana Vukovara, što državu obvezuje na postavljanje dvopismenih ploča na javne ustanove i institucije.

Mogli bismo navesti još niz primjera iz kojih ne vidimo da vrh Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj čuje Vaše riječi koje diraju srca i umove milijuna ljudi širom svijeta. U Hrvatskoj znamo za Vaše poruke mira i ljubavi prema svim ljudima, zahvaljujući medijima koji pomno prate Vaše riječi i djela. Brine nas, žalosti i navodi na djelovanje što takve riječi i djela u duhu Evanđelja ne čujemo od naših biskupa, ne prepoznajemo da slijede Vaš primjer niti temeljne dokumente Drugog vatikanskog sabora koji, počevši od pastoralne konstitucije Lumen gentium 1, proglašava nemogućim katolički nacionalizam.

Na vatikanske se dokumente pozvao i vaš prethodnik, blaženi Ivan Pavao II., prigodom svake od triju posjeta Hrvatskoj, a napose prilikom prvog apostolskog pohoda Zagrebu u rujnu 1994. kada je Srbe i Hrvate pozvao na pomirenje, a ovdašnje kršćane ohrabrio na putu ekumenizma. U zemlji koja je krvarila, u zemlji koja je još vidala rane, hrabro je rekao svima – ljudima na vlasti, svećenicima, svim vjernicima, mladima: ”Morate biti prvi u opraštanju(…)Kultura mira ne odbacuje zdravo domoljublje, ali ga drži daleko od nacionalističkih pretjerivanja i isključivosti”.
Razočarani smo što su u cijelosti iznevjereni stavovi koje je hrvatski episkopat obznanio u povodu 50. godišnjice završetka Drugog svjetskog rata. Tada su, u pismu koje su 1. svibnja 1995. potpisali svi biskupi s pokojnim kardinalom Franjom Kuharićem na čelu, navedene i sljedeće proročke riječi: ”Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice. Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi, pred težim su moralnim pitanjem: Kako žaliti žrtve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici?“A zatim:“Kako okajati krivnju, kako zadobiti oproštenje Božje i ljudsko, mir savjesti i pomirenje među ljudima i narodima? Kako započeti novo doba osnovano na pravednosti i istini?”

Poštovani papa Franjo, molimo Vas da cijelom našem društvu, kako većinskim, tako i manjinskim skupinama, a posebice hrvatskim biskupima uputite poruku kršćanske nade mira. Hrvatskom društvu treba Vaš poticaj na snošljivost i ljubav prema bližnjem.

Mi želimo da se Vaše poruke, u kojima iskazujete suosjećanje i bliskost sa svima koji pate, sa svima kojima je uskraćeno bilo koje pravo, bez obzira na to kojoj vjeri ili naciji pripadaju, kolikogod drugačiji i slabiji u odnosu na većinu bili, Vaše poruke poniznosti i spremnosti na društvenu solidarnost, glasno i nedvosmisleno prenose u našim crkvama i budu prisutne u svim javnim obraćanjima velikodostojnika Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj, od Dubrovnika do Vukovara.

S posebnim poštovanjem,

Eugen Jakovčić, u ime svih potpisnica
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

0 comments