Opiranje rodnim stereotipima utječe na odabir zanimanja

Rezultati istraživanja Socijalna dimenzija visokog obrazovanja u Hrvatskoj o kojima je STav već pisao, u jednom se svom aspektu bave i pitanjima rodne ravnopravnosti. A ona su porazna. Naime, prema rezultatima ovog istraživanja, usprkos činjenici da djevojčice u osnovnim školama i djevojke u srednjima ostvaruju bolje rezultate i u matematici i u hrvatskom jeziku, one od sebe očekuju lošiji uspjeh, kazala je Ivana Jugović,  znanstvena suradnica u Institutu za društvena istraživanja na na okruglom stolu održanom početkom ovog mjeseca u Zagrebu.

Rezultate istraživanja zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja, potvrđuje i publikacija Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj pod nazivom ABC of Gender Equlity in Education odnosno, Abeceda rodne ravnopravnosti u obrazovanju čiji su rezultati objavljeni početkom ove godine. Prema tim rezultatima djevojčice ostvaruju bolje uspjehe u svim školskim predmetima (osim u tjelesnom, za kojeg nemaju motivaciju).

Usprkos boljim ostvarenim rezultatima u srednjoj ali i osnovnoj školi, pri odabiru fakulteta dogodi se “rodni disbalans”, odnosno mladići više upisuju prirodne i tehničke fakultete, a djevojčice humanističke. Među srednjoškolcima tek 14 posto djevojaka i 55 posto mladića planira upisati studij tehničkih znanosti, dok 53 posto djevojaka i 25 posto mladića planira upisati studij iz područja društveno-humanističkih znanosti.

Društveni utjecaj na kreiranje rodnog identiteta, vidljiv je tako i pri odabiru fakulteta. Faktori koji utječu na odabir su, zaključila je Jugović, motivacija, prihvaćanje društvenih i rodnih stereotipa, poput ovog da su dječaci bolji u tehničkim zanimanjima, a djevojčice u društveno humanističkim. Motivacija, koju bismo u ovom kontekstu lako mogli smatrati rezultatom pritisaka nametnutih društvenim očekivanjima pritom se pokazuje kao ključan faktor. Stoga ne iznenađuje pretjerano niti sljedeći zaključak, a to je da je pri odabiru rodno “atipičnog” fakulteta značajan faktor ima i otpor društveno nametnutim rodnim ulogama, odnosno da se djevojke koje biraju prirodno-tehničke fakultete i mladići koji biraju društveno-humanističke fakultete opiru zadanim rodnim ulogama.

Manjak samopouzdanja djevojčica

Kako stoji u sažetku istraživanja, “djevojke koje vjeruju da su žene manje talentirane za zanimanja u području tehničkih znanosti u manjoj mjeri odlučuju upisati tehnički studij. A postotci u kojima adolescenti imaju ova uvjerenja, neutemeljena u podacima, pomalo su zastrašujuća: čak 79 posto djevojaka i 85 posto mladića smatra da su muškarci više talentirani za zanimanja u području tehničkih znanosti od žena. S druge strane, 65 posto djevojaka i 15 posto mladića smatra da su žene talentiranije za zanimanja u području društveno-humanističkih znanosti od muškaraca.
Slično tome, mladići koji vjeruju da su muškarci manje talentirani za zanimanja u području društveno-humanistčkih znanosti u manjoj mjeri biraju taj tip studija.”

No, usprkos boljim ocjenama u školi, na testovima znanja matematike rezultati nisu uvijek konzistentni te pokazuju da su bolji dječaci, ili da rezultata nema. Rezultati su jednaki samo u slučajevima djevojčica kod kojih je otklonjena anksioznost i manjak samopouzdanja koja je, kad se radi o matematici, zabilježena kod većine djevojčica. S obzirom na to da su prije trideset godina u svim oblicima testova dječaci bili bolji, ovakvi nam rezultati ipak kazuju da se situacija mijenja na korist djevojčica, odnosno djevojaka. Prema nekim teorijama (L. R. Wiest Females in mathematics: Still on the road to parity, 2011.), bolje ocjene iz matematike kod djevojčica mogu se objasniti njihovom boljom prilagođenošću zahtjevima škole – one su redovitije u nastavi, savjesnije u ispunjavaju domaćih zadataka te općenito discipliniranije i motiviranije.

Također, prema drugim istraživanjima (Walkerdine, Lucey i Melody Growing up girl: Psychosocial explorations of gender and class, 2001.), izvrstan uspjeh u školi kod djevojčica dio je dominantne konstrukcije femininosti kod djevojaka, od njih se očekuje da budu izvrsne u školi. S druge strane, izvrsnost u školi nije faktor izgradnje identiteta dječaka i mladića – kod njih se to postiže bivanjem “cool” za što nije potreban uspjeh u školi te se mladići, prema ovoj teoriji, a s obzirom na motiviranost i društvena očekivanja manje trude u školi. No, ipak, manjak koji ostvaruju uspjehom u školi, mladići sazrijevanjem kasnije nadoknade.

Uloga odgoja

Znanstvenici koji tumače rezultate PISA istraživanja razlike u samopouzdanju dječaka i djevojčica pojednostavljuju objašnjavajući ih kroz dva jednostavna pristupa koja si postavljaju oba spola. Mladiće se odgaja da problemima pristupaju analitički, našavši se ispred pojedinog problema, oni će se orijentirani ka cilju, odnosno rješavanju problema, dok se djevojčice češće pitaju da li su one uopće prave osobe koje se trebaju baviti problemom koji je postavljen pred njih. Dok su mladići orijentirani samo na zadatak i na sebe, djevojčice se istovremeno više fokusiraju na svoju društvenu okolinu, na očekivanja postavljena pred njih.

Djeca se, u većini zemalja svijeta i dalje ovako stereotipno odgajaju. U Hrvatskoj, prema PISA istraživanjima, pokazuje se da čak 45 posto roditelja ispitivanih dječaka očekuje od sinova afirmaciju u prirodno-tehničkim znanostima, dok isto očekuje tek 20 posto roditelja djevojčica. One odrastaju odgajane da zadovolje očekivanja drugih, počevši sa školom, preko roditelja, a kasnije u životu i partnera, fokusiranije su na ova pitanja nego na puno iskorištavanje vlastitog potencijala.

Jednom kad iziđu na tržište rada, u startu su diskriminirane, razlike ostvarene boljim uspjehom u formalnom obrazovanju, na burzi poslova se gube. Osim što će ih već na samom razgovoru za posao potencijalni poslodavci pitati planiraju imati obitelj i djecu, kasnije će biti i slabije plaćene, a uz to i dalje fokusirane na zadovoljavanje očekivanja okoline, obitelji i partnera. Stereotipne uloge prate ih i dalje, one će tijekom cijelog života uz uspješnu karijeru morati uspješno obavljati kućanske poslove, odgajati djecu i skrbiti o starijim i nemoćnijim članovima obitelji.

Odgovornost društva?

Kao što smo vidjeli osim izrazito bitne uloge koju socioekonomski status obitelji ima u postizanju obrazovne izvrsnosti i uspješnom završetku studija, sada vidimo još jedan bitan kriterij za ostvarenje svima jednako dostupnog obrazovanja – rodni. Ostvarenje društvene pravednosti ne može počivati samo na roditeljima i obitelji. Rezultati svih istraživanja izrazito su konzistentni oko toga da obrazovni sustav u Hrvatskoj nije pravedan, ni socioekonomski, niti rodno. Ako uopće postoji konsenzus da je puno ostvarenje potencijala svih ljudi nešto čemu društvo treba težiti te da društvene ravnopravnosti vode ka boljem društvu, da bi se ove ravnopravnosti postigle, teret njihovog ostvarenja ne smije biti prepušten informiranim i obrazovanim pojedincima. Troškovi obrazovanja ali i rodne ravnopravnosti moraju biti socijalizirani. Obrazovni sustav je pritom sektor u kojem se ovo najjasnije vidi: ulaganjem društva u (javno financirano) obrazovanje, osim veće socioekonomske ravnopravnosti, kao krajnjeg ishoda, istovremeno se može socijalizirati i odgoj. Obrazovni sustav ima idealne uvjete da olakša roditeljima posao jer jednak odgoj dječaka i djevojčica podrazumijeva i razvoj intelektualne znatiželje i samopouzdanja kod djevojčica, u jednakoj mjeri kao kod dječaka. Istovremeno, obrazovni sustav može imati veću ulogu u odgoju djece i mladih za ravnopravnu podjelu kućanskih poslova te skrb o djeci i bolesnima kao i za bavljenje najintrigantnijim intelektualnim poslovima.

Andrea Milat

Ovaj tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta Ostvarivanje prava građana na javno informiranje.

0 comments