Od kulturnih politika do NMG@PRAKTIKA

Prošlog tjedna u u prostoru galerije Praktika, u Domu mladih u Splitu održana je promocija trogodišnjeg kataloga programa NMG@PRAKTIKA 2013. – 2015. Kroz ovaj program udruge Mavena dosad je realizirano više od 20 samostalnih i skupnih izložbi mladih umjetnika koji kroz nove medije i eksperimentiranje s različitim formama umjetničkog izražaja izložbe problematiziraju aktualne teme suvremenog društva. Kustosi programa NMG@PRAKTIKA 2013 – 2015 su Natasha Kadin i Tonči Kranjčević Batalić, a dizajnerica kataloga je Rafaela Dražić. Tim povodom donosimo jedan od tekstova Od kulturnih politika do NMG@PRAKTIKA autora Tonča Kranjčevića Batalića iz publikacije čiji cijeli sadržaj možete pronaći ovdje.

Kada je negdje prije tri godine izložbom Sitniš Gilda Bavčevića službeno započeo program NMG@PRAKTIKA Split je dobio novi izložbeni prostor namijenjen nezavisnoj kulturi. Ova prva izložba uvelike je i programski definirala rad galerije koji je usmjeren na novomedijske radove autora mlađe generacije, posebno radove aktivističkog predznaka, tj. radove koji analitički i kritički pristupaju kulturnom, umjetničkom, ekonomskom, političkom, povijesnom, etičkom i/ili ideološkom okruženju u kojem nastaju. Da bi program NMG@PRAKTIKA stavili u kontekst, kako grada Splita tako i nacionalnih kulturnih politika potrebno je vratiti se u vrijeme formiranja onog što danas zovemo nezavisna kultura.

Promocija publikacije, foto: Tihana Mandušić

Promocija publikacije, foto: Tihana Mandušić

Analizirajući dominantu hrvatsku kulturu devedesetih Andrea Zlatar definira je kao etnocentričnu, neokonzervativnu, upućenu u prošlost, autoreferentnu, autističnu i ksenofobičnu te naglašava da je ovakva kultura rezultat kulturne politike Hrvatske demokratske zajednice (A. Zlatar, Uloga medija u promociji novih kulturnih vrijednosti, Radni materijal radionice Zagovaranje kulture, studeni 2001., Zagreb). Ipak u to vrijeme postoje i kulturne organizacije te inicijative koje se bave drugim i drugačijim. Njihovi programi nadilaze pitanja nacionalne kulturne politike i uspostavljaju nova, otvorena i nezavisna gledišta. Osim sadržajnih i vrijednosnih razlika one se od institucija koje nose ulogu reprodukcije i afirmacije samog sistema razlikuju i u modelu financiranja. Dok se jedne financiraju iz državnog proračuna, druge sredstva za rad u najvećem dijelu dobivaju od međunarodnih donatora. Termin nezavisna kultura koji se kroz ovaj period ustalio kao termin za kulturu drugog i drugačijeg svoj naziv tako uvelike duguje i ondašnjem modelu vlastita financiranja. Podijeljenost kulturnog sektora na nezavisnu i institucionalnu, onakva kakvu ju doživljavamo danas, utemeljena je na podijeljenosti kulture u devedesetima, podijeljenosti koja je institucionalnoj kulturi dodijelila ulogu reprodukcije i afirmacije dominantnog sistema, a nezavisnoj kulturi propitivanje istog.

Takva nezavisna umjetnička scena razvijala se i u Splitu. Sredinom devedesetih djelovala je jedna od prvih nezavisnih umjetničkih organizacija u gradu koja se bavila suvremenom umjetnošću, Gripe Art Projekt (GAP). Organizirali su niz izložbi u Tvrđavi Gripe, imali podršku Soros centra za suvremenu umjetnost (SCCA), ali velikim dijelom financirali su se sami. Zajedno s projektom 21. proljeće, koji je u Splitu objedinio niz umjetničkih akcija u javnom prostoru grada, GAP je bio prisutan i na 25. Salonu mladih koji je 1998. u Zagrebu okupio umjetničke organizacije koje djeluju u okvirima civilnog društva te uvelike doprinjeo prepoznavanju nezavisne scene kao bitnog kulturnog fenomena.

Van zatvorenih okvira dominantne kulture u to vrijeme pokrenuta je i inicijativa mladih članova Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split koji u Salonu Galić 1999. godine pokreću program mladih pod nazivom SG 2.0. Predstavljajući hrvatsku suvremenu umjetničku scenu, autore mlađe generacije, program je računao na studente koju godinu ranije osnovane Umjetničke akademije u Splitu kao glavnu publiku. Te iste godine grad je dobio i kulturnu ustanovu otvorena tipa, Multimedijalni kulturni centar (MKC) koji je svojim novomedijskim usmjerenjem u zgradi Stare bolnice, tj. iseljenog Muzeja revolucije pružio prostor za djelovanje velikom broju aktera nezavisne scene, svih onih koji nisu ulazili u okvire koji je institucionalna kultura naslijedila još iz 19. stoljeća. Program koji je realizirao kako sam MKC tako i cijeli niz udruga naglo je prekinut kada je pet godina kasnije Grad zgradu predao Galeriji umjetnina a MKC preselio u Dom mladih.

Ulazak u zgradu Doma, prostor neadekvatan za rad, otvorio je dugu priču u kojoj nezavisna scena traži svoj prostor u Domu mladih, priču koja ni danas nije zaključena. Osvrćući se na kulturu van institucionalnih okvira u drugoj polovici dvijetisućutih svakako treba spomenuti i djelovanje udruge KVART. Svojim djelovanjem KVART kulturu uvodi u svakodnevnicu jednog splitskog kvarta, Trstenika, te svoju održivost zahvaljuje upravo uspostavljanju te čvrste veze s lokalnim. Posljednje razdoblje obilježile su i neke značajne kulturne manifestacije koje je pokrenula nezavisna scena. Svakako treba spomenuti Dane otvorenog performansa Split (DOPUST) i Neafirmiranu umjetničku scenu (NUS). Te manifestacije uvelike su doprinijele vidljivosti i afirmaciji splitske nezavisne scene, ali velikim dijelom i zbog nepostojanja adekvatnih modela financiranja, nisu uspjele zaživjeti kako održivi programi.

Promocija publikacije, foto: Tihana Mandušić

Promocija publikacije, foto: Tihana Mandušić

Potrebu za stalnim programom nezavisnih umjetnika te studenata u gradu Splitu gotovo istovremeno prepoznaju Galerija umjetnina kao institucija, Umjetnička akademija kao obrazovna institucija te udruga Mavena – 36 njezinih čuda koja djeluje po modelima civilnog društva. Prvo je 2012. godine pokrenut ciklus izložbi Fast Forward koji studentima pruža mogućnost stjecanja profesionalnog iskustva izlaganja unutar jedne institucije. 2013. godine, u sklopu 38. Splitskog salona pokrenuta je galerija Bez naziva koja djeluje kao studentska inicijativa, a na samom početku iste godine Mavena je pokrenula program NMG@PRAKTIKA koji kreira jedan održivi izložbeni prostor nezavisne scene u sklopu kluba Kocka u Domu mladih.

Godinu dana kasnije otvorena je i Galerija Škola koja djeluje u sklopu Škole likovnih umjetnosti. Split je tako u kratko vrijeme dobio nekoliko novih izlagačkih formata, a onaj iniciran od udruge Mavena nadovezuje se na principe djelovanja nezavisne scene te nastavlja nezavršenu priču o formiranju prostora nezavisne scene u Domu mladih. Premda granice između institucionalne i nezavisne kulture više nisu jasno definirane kao u devedesetima, NMG@PRAKTIKA programski se oslanja na definiciju nezavisne kulture koja potiče iz devedesetih te odabirom autora aktivno sudjeluje u pozicioniranju suvremene umjetnosti kao kritičkog faktora naspram društvene stvarnosti. Odabirom samih radova zadani novomedijski format dobiva novo značenje. U vrijeme kada novi mediji više i nisu tako novi, kritičnost i refleksivnost sadržaja te njegov odnos naspram samog medija, kao i angažiranost, inovativnost i otklon od dominantnih koncepcija odrednice su programa NMG@PRAKTIKA. Odrednice su to koje je i Zaklada Kultura nova prepoznala te 2012. godine ponudila model financiranja “hladnog pogona” nezavisne kulture. Nakon donošenja Zakona o osnivanju kulturnih vijeća 2004. godine, te uvođenja trogodišnjeg programskog financiranja od strane Ministarstva kulture, programa koji je na žalost proveden samo 2013. godine, osnivanje Zaklade Kultura nova bio idući je korak koji je uvelike doprinijeo stabiliziranju nezavisne scene u Hrvatskoj. Tri godine kontinuiranog izložbenog programa NMG@PRAKTIKA odraz su kako rada kustosa i umjetnika koji stoje iza programa tako i promjena kulturnih politika u državi.

A.B.

0 comments