Nebično obične obitelji

…Ja djecu odgajam ne kao gej majka, nego kao majka, konkretno, i tu nema distinkcije sad bi ovako ili onako, to je to“, dio je citata jedne od sudionica istraživanja o lgb obiteljima objavljenog ove godine u knjizi Ja nisam gej mama, ja sam mama, koji najkraće objašnjava o čemu je riječ kada se govori o obiteljima u kojoj su roditelji istog spola.

Istraživanje nastalo u protekle dvije godine, vremenu burnom za ovu zajednicu, kada je održan referendum o ustavnoj definiciji braka, ali i donesen Zakon o životnom partnerstvu, provedeno je na zavidnom uzorku od 13 obiteljskih zajednica, uključujući i šestoro djece. Naime, kako je rečeno na jučerašnjoj zagrebačkoj promociji knjige u kojoj su objedinjeni rezultati i zaključci psihologinja Antonije Maričić, Marine Štambuk, Maje Tadić Vujčić i Sandre Tolić, prema podacima Zavoda za statistiku temeljenog na popisu stanovništva iz 2001. godine, takvih je obitelji manje od pet.

“LGB obitelji postoje u Hrvatskoj, stvarne su i nalaze se među nama. A broj djece u istospolnim obiteljima raste i vani i kod nas“, izjavila je jedna od koautorica istraživanja Antonija Maričić.

Tako su autorice metodom lančanog uzorkovanja, tvz snježnom grudom, dobivajući informacije od sudionika do sudionika te udruga, došle do njih 13. Jedno drugo istraživanje koje je proveo Zagreb Pride detektiralo je pak 35 lgbt roditelja, no moguće je da je riječ većinom o parovima. A Daniel Martinović iz udruge Dugine obitelji, koja okuplja lgbt roditelje i one koje žele to postati, potvrdio je kako taj broj raste.

“Od trenutka istraživanja do danas dogodilo se par beba, a još nekoliko ih je na putu“, rekao je Martinović.

promocija knjige "Ja nisam gej mama, ja sam mama" u zagrebačkom KIC-u, foto: Facebook Dugine obitelji

Promocija knjige “Ja nisam gej mama, ja sam mama” u zagrebačkom KIC-u, foto: Facebook Dugine obitelji

I premda broj ovih obitelji unatoč brojnim društvenim i zakonskim preprekama raste, to se ne može tvrditi za predrasude i poboljšanje zakonskih okvira. Naime, kako je ovo hrvatsko istraživanje pokazalo, u skladu s inozemnim, ove obitelji pokazuju iste karakteristike i kvalitetu odnosa kao i heteroseksualne.

“Seksualna orijentacija roditelja sporedna je karakteristika ovih obitelji koja ne utječe na kvalitetu odnosa unutar njih“, objasnila je jedna od koautorica istraživanja Maja Tadić Vujčić, s Instituta Ivo Pilar.

Raduju ih i muče iste stvari kao i heteroseksualne obitelji. Najveći problem za djecu tako se pokazao, dakako, razvod. A tome ide u prilog činjenica da je većina ove djece iz heteroseksualnih brakova, od roditelja koji su nakon razvoda u novoj istospolnoj vezi.

A predrasude poput onih da istospolne veze ne ostavljaju dovoljno vremena za odnos roditelja i djeteta ili da će djeca biti homoseksualne orijentacije (premda nije jasno što je tu loše), imati narušeno psihičko zdravlje i druge, pokazale su se, kao i u drugim istraživanjima bespredmetne.

No ono što ove obitelji ipak čini drugačijima su strah od reakcija okoline i predrasuda koje postoje u društvu.

“Bojim se društva koje je zapušteno“, zabilježit će istraživačice jednu od izjava sudionika ovog projekta.

Ali i poteškoća za ostvariti pravo da budu roditelji, pogotovo kad je o muškarcima riječ jest i ograničenje koje postavlja društvo kroz nepostojanje pravnih okvira. Naime, lgbt osobe postaju roditelji u heteroseksualnoj vezi, posvojenjem djece, medicinski potpomognutom oplodnjom ili surogat majčinstvom. U ovom istraživanju 13 sudionica djecu je dobilo u heteroseksualnoj vezi ili braku, a troje potpomognutom oplodnjom. Za posvojenje i surogat majčinstvo ne postoje mogućnosti ni podrška sustava. Od parova iz istraživanja tek je dvoje muškaraca. Oni su dijete dobili u dogovoru s jednim lezbijskim parom.

Promocija knjige "Ja nisam gej mama, ja sam mama" u zagrebačkom KIC-u, foto: Facebook Dugine obitelji

Promocija knjige “Ja nisam gej mama, ja sam mama” u zagrebačkom KIC-u, foto: Facebook Dugine obitelji

No čak i kad uspiju, ove obitelji se suočavaju s činjenicom da je tek jednog roditelja sustav priznaje što može dovesti do poteškoća u svakodnevnom životu kao što je primjerice slučaj iz istraživanja gdje je biološka majka bila na putu, a druga majka nije mogla u bolnici potpisati papire potrebne za liječenje zajedničkog djeteta.

Usprkos tome, kako je istraživanje pokazalo, djeca odgajana u ovim obiteljima ne žele da su im roditelji drugačije orijentacije, dapače, voljeli bi da uža i šira obitelj u većoj mjeri prihvati orijentaciju njihovih roditelja.

Na pitanje što bi promijenili u svojoj obitelji da mogu, jedna od ispitanica je izjavila: “Definitivno da se mama prestane skrivati u tome i da kaže, stalno. Što je boli briga za tuše mišljenje….ako ljudi koji su straigt mogu reći da mi volimo cure, zaš onda ona ne bi mogla doć i reć da ona voli cure…Nek bude ona što jest, ona je meni mama, ja ću nju voljet“.

Stoga ovo pionirsko istraživanje provedeno kvalitativnom metodom polustrukturiranih intervjua važno je zbog podizanja vidljivosti i razbijanja predrasuda koje našim sugrađanima istospolne seksualne orijentacije nepravedno onemogućava pravo na roditeljstvo, koje niti je bolje niti gore od onih istospolnih roditelja.

Mašenjka Bačić

Ovaj tekst je nastao u sklopu novinarskog projekta Drugačije roditeljstvo kojeg financira Ministarstvo kulture.

0 comments

Trackbacks

  1. […] Nebično obične obitelji […]

  2. […] Nebično obične obitelji […]