Na Marjanu ne bi trebalo biti mjesta autima + FOTOGALERIJA

Nesnosne vrućine posljednjih dana ne daju Splićanima mira, a mi smo iskoristili tu priliku da se prošetamo Marjanom i porazgovaramo s nekoliko ljudi koji su spas od paklenog ljeta pronašli u njegovu hladu. Stranci su nas upozorili da Marjan čuvamo od privatizacije, a domaći su se potužili na previše prometa i korumpirane vlasti.

Ponedjeljak, druga polovica srpnja. Split se pregrijava na gotovo četrdeset stupnjeva u hladu, a sve veći broj ljudi, neovisno o dobi, bježi na Marjan jer je već svima poznato kako je ljeto pod krošnjama njegove šume ipak malo blaže, a i nekoliko plaža na kojima se čovjek može okupati ulijeva nadu da je moguće izbaviti se od vrućina barem na par sati.

Prošetali smo se Šetalištem Marina Tartaglie cijelom dužinom – od Sjevernih vrata pa do Instituta za oceanografiju i ribarstvo – kako bi pronašli ljude koji su voljni reći nam svoje dojmove o vrućinama proteklih dana te Marjanovim ljepotama i značaju koji ima u ovakvim danima, a ujedno smo ljude malo propitkivali o tome što misle o planovima da se autima ponovno omogući slobodna vožnja Marjanom. Podsjetimo, od lipnja 2012. godine rampu na Marjanu mogu proći samo stanari Marjana te ograničen broj vozila s posebnim dozvolama. Iako većina ljudi nije bila naročito raspoložena za razgovor, uspjeli smo uhvatiti nekoliko rječitih ljudi koji su nam dali možda i informativnije odgovore nego što smo očekivali.

Dva Duška: Auti na Marjanu su katastrofa

Nedaleko od Sjevernih vrata, naletjeli smo na jednog starijeg gospodina koji se vraćao s balotaškog terena jer tamo nije bilo nikoga s kim bi mogao igrati. Vrućine mu, utvrdio je, toliko i ne smetaju. “Ja sam rođen ovdje, meni su vrućine normalne. Na Marjanu nisam toliko često jer još uvijek radim, na brodu, a kad dođem, dođem igrati na balote. Danas, eto, nema nikoga pa idem kući,” rekao je. Pitali smo ga što misli o automobilima na Marjanu, kazao je kako ih sad baš i nema jer je rampa s druge strane. S idejom o slobodnom kretanju automobila Marjanom nikako se ne slaže. “Zasad rade dobar posao, auta baš i nema po Marjanu. Ima autobusna linija ako netko želi doći na Bene, a za turiste ima i vlakić. A dopuste li autima da slobodno idu Marjanom, možemo istog trena jednostavno zapaliti sve!”, upozorio je.

Duško Čabak, foto: STav

Duško Čabak, foto: STav

Spustili smo se nakon toga do plaže Prva voda koja je bila prekrcana kupačima, kako domaćim tako i stranim. Naišli smo na dva gospodina, Duška Čabaka i Duška Končara, koji su bili veoma raspoloženi za razgovor. “Mi smo još mladi ljudi, nama vrućina ne smeta”, kazao je s osmijehom na licu Čabak. “Da nije Marjana, bilo bi problema. Živimo tu blizu, a na Prvoj vodi kupam se već deset godina. Ovdje lijepo puše, a temperatura je ugodnija nego u gradu. Naročito je lijepo doći ujutro kada nema gotovo nikoga na plaži”, kazao je. Što se rekreacije tiče, Končar svakodnevno šeće Marjanom, dok Čabak svako jutro vježba na street workoutu na Benama. Na pitanje o dozvoli vožnje auta Marjanom odgovorili su negativno. “Ja bi zabranio svim autima da dolaze na Marjan”, rekao je Končar, a nadovezao se Čabak: “To je katastrofa!” Istaknuli su i da je Lučica na Marjanu problem jer da je se treba urediti i asfaltirati kako se ne bi i dalje dizala prašina koja smeta ljudima na Prvoj vodi. “Ovi u Lučici svake godine nešto pozitivno rade, istina, evo su čak i masline posadili ima koju godinu za ukras. Samo da je bilo asfaltirati parking da ne bude prašine, samo to”, poentirao je Čabak. Osvrnuli su se i na neizbježan prizor nasukanih brodova odmah pored plaže. “Neka se vidi da smo pomorska zemlja!”, uz smijeh je kazao Končar. Pitali smo gospodu možemo li ih slikati, pristao je samo Duško Čabak i to pod uvjetom da slika bude s njegovim, kako kaže, pedeset godina starim biciklom iz Austrije.

Matthias i Julius: “Olupine brodova su kul prizor”

Krenuli smo dalje, gdje nas je zatekao veoma interesantan prizor. Nasukani brodovi privukli su pozornost turista, gotovo svi koji su prošli zastali su i s osmijehom na licu fotografirali i komentirali prizor koji vide. Usprkos svim očekivanjima, čini se da bi brodovi mogli postati i turistička atrakcija. S tim su se složili i dvojica momaka iz Njemačke, Matthias i Julius, koji su bili fascinirani činjenicom da usred kupališta vide takav prizor. “Možete li nam objasniti što se tamo dogodilo? Je li se radilo o nekakvoj nesreći ili?”, pitao je Julius. Kada je dobio odgovor, složio se, zajedno s Matthiasom, da je, unatoč svemu, prizor “stvarno kul” te kako bi ga trebalo iskoristiti kao mamac za turiste. Što se Marjana i njegovih plaža tiče, oduševljeni su. “More i pogled na planine u pozadini, stvarno je prekrasno!”, oduševljeno su nam kazali. Što se vrućina tiče, pomalo su ih šokirale. “Vrlo je vruće, znojimo se kao svinje”, rekao je Julius. “Pomislili smo prvo da smo jedini koje muči vrućina, bilo nam je neugodno što se toliko znojimo dok razgovaramo s domaćim ljudima, ali smo onda shvatili da ni njima nije puno lakše, pa je okej”, kazao je Matthias. “S vremenom se ipak polako navikavamo na vrućine. Oko ručka, kada je najgore, ne izlazimo vanka”, zaključili su.

Bruno Meaški: “Ima previše auta i ne pripadaju baš svi radnicima u parku i stanarima”

Svoj komentar na vrućine i Marjan dao je i Bruno Meaški. Nije iz Splita, ali radi tu već četiri godine i često je na Marjanu. “Dolazim tu s biciklom, nisam baš sportaš, ali učinim krug oko Marjana i okupam se tamo kraj Instituta”, rekao je. Marjanom je apsolutno oduševljen. “Marjan mi je naljepši dio Splita, ne bih mogao bez njega. Kada želim naći mir, sjednem na biciklu rano ujutro i dođem tu”, kazao je. Vrućine ga, tvrdi, izluđuju. “Do trideset stupnjeva Celzijevih mogu tolerirati, ali nakon toga više ne ide. Na Marjanu se još nekako može disati, u gradu je pakao”, potužio se. Ideja da se autima pusti slobodan prolaz Marjanom šokirala ga je i u potpunosti je protiv nje. “Apsolutno ne, i ovako ima previše auta, a ne pripadaju baš svi radnicima u parku i stanarima”, poentirao je.

Božo Nizić: “Marjan je prije 40 godina bio puno bolje mjesto”

Nedaleko od Bena naišli smo na Božu Nizića, starijeg gospodina koji je bio u šetnji. Iz Solina je, ali se prošeta Marjanom nekoliko puta tjedno u popodnevnim satima. “Ne kupam se, ne igram balote, samo šetam. Ovo je zapravo kazna, moram šetati jer imam šećer”, kazao je. Na Marjan kao takav ima dosta pritužbi. “Gdje početi? Možda od činjenice da još nije počišćeno sve što je bura polomila, a o nasukanim brodovima da ni ne govorim? Marjan je zapušten, radnici Park-šume ne rade dobar posao, a mi to plaćamo. Istina, dobro je što ima hladovine, zato se nekad i prošetam tu, ali Marjan je prije 40 godina bio puno bolje mjesto. Nisam ja tu od jučer”, konstatirao je. Ne slaže se s dozvolom da auta slobodno voze Marjanom. “Nisam baš za to, a ako bih dopustio, to bi bilo isključivo u zimskom periodu, ljeti ni slučajno. Ali ako se to i dogodi, bit će to isključivo iz osobnih interesa. Što se tiče postojećih specijalnih dozvola, to nema smisla, ako netko želi otići do restorana na Benama popiti kavu, mora tražiti specijalnu dozvolu? Ma dajte!”, prokomentirao je.

Barbara iz Londona:  “Trebali biste čuvati ovo što imate, u Engleskoj je sve privatizirano”

Na Benama je sve vrvjelo od života. Restoran, plaža, teniski tereni, street workout, ljudi je bilo svugdje. Automobila, sudeći po brojkama, i previše. U gužvi brojnih kupača, šetača i sportaša uspjeli smo naići na Barbaru i Jojo iz Londona koje su po prvi put u Hrvatskoj. “Strašno je vruće, ali je na Marjanu ipak malo lakše. Ne izlazimo tijekom najtoplijih dijelova dana, najčešće izađemo rano ujutro. Je li uvijek ovako toplo ovdje?”, prokomentirala je Barbara. Naglasila je kako je u Londonu, očekivano, klima sasvim drukčija. “Tamo smo imali možda samo jedan ili dva dana kada je temperatura bila 35 stupnjeva Celzijevih, no onda je pala kiša, a s njom i temperatura. Mislim da je sada oko 25 stupnjeva”, kazala je. Marjan joj je prekrasan i za nju nesvakidašnji prizor. “Stvarno je lijepo vidjeti šumu tako blizu grada, a i more također. Čim se smjestite ispod stabala, osjećate kako je manja vrućina, a tu je i povjetarac koji hladi. Plaža je čista, more je također čisto, a nije ni velika gužva. Da vidite plažu u Brightonu, na kojoj zna biti i po 50 tisuća ljudi, vidjeli biste što je prava gužva”, utvrdila je. Ponovno se vratila na temu šume u gradu i kazala kako su njih dvije bile svugdje, u zemljama poput Grčke i sl., ali kako nigdje nisu vidile takvo nešto, Marjan je za njih stvarno nešto neobično. Zgrozila se na spomen moguće privatizacije Marjana. “Trebali biste čuvati ovo što imate, ne smijete im dopustiti da to naprave, u Engleskoj je sve privatizirano”, upozorila je.

Boris: “Primijetio sam da su općinari korumpirani, prvo nezakonski grade, pa tek onda traže dozvole”

Negdje između Bena i instituta, na jednoj od klupica odmarali su se Boris i njegov pas Lunko. Pitali smo Borisa što misli o vrućinama. “A ljeto je, mora biti vruće. Sedmi je mjesec, uvijek je pakao tada”, kazao nam je. Na Marjanu je skoro svaki dan jer ima psa, a usput se malo i provoza na bicikli. Smetaju mu jedino gužve. “A gužva je ljeti, trebalo bi manje reklamirati Marjan. Sjedneš na klupu, a oko tebe non-stop zuje auta kao da si u centru grada”, potužio se. Unatoč ograničenju broja vozila na Marjanu, kaže, svejedno ih ima previše. “Ljudi su navikli autom doći na Marjan i to je tako”, rekao je. Ne vjeruje da će grad skinuti ograničenja autima na Marjanu, ali je istaknuo da splitski političari i nisu baš “čisti”. “Primijetio sam da su općinari korumpirani, prvo nezakonski grade, pa tek onda traže dozvole”, konstatirao je.

Toni: “Ostavio bi vlakić da vozi, sve ostalo bi ukinuo”

Put po Marjanu završili smo pored Instituta za oceanografiju i ribarstvo, a tamo smo naletjeli na biciklista Tonija. Na Marjan ide jer je tamo hladnije nego na gradskom asfaltu. “Čim idete s Marjana put grada, odmah se u Marjanskom tunelu osjeti toplinski udar iz zemlje”, kazao je. Ne razumije ljude koji se ne miču iz grada. “Vi novinari biste trebali razgovarati s ljudima koji se zabiju u gradski beton i ne miču ili se sunčaju po plažama bez hladovine, poput Žnjana. Ljude bi trebalo dovesti u hordama da se kupaju ovdje na Marjanu, da leže u hladovini i slušaju cvrčke”, sugerirao je i nastavio, “ne znam što ih drži na tim betoniranim pločama gdje ima ljudi kao pingvina.” Ljudi u Splitu, po njegovom mišljenju, nemaju kulture. “Gdje su svi ti nezaposleni? Zašto ne dođu na Marjan liječiti se besplatno? Mogu doći na čisti zrak, s bicklom ili s djecom, ali ne dolaze. Netko to treba ustrojiti, izgleda da su ljudi depresivni, a toliko toga se može na Marjanu raditi”, rekao je. Što se vrućina tiče, kaže da mu Marjan pomaže “ohladiti mozak”. “Ujutro i predvečer, to je veoma bitna stvar, čovjek može poluditi od vrućine, može se početi čudno ponašati”, upozorio je i nadodao, “Marjan ima more, sjenu, sve, to ljudima treba, drugdje to neće naći.” Za promet na Marjanu kaže da bi ga sveo na minimum. “Ostavio bi samo vlakić da vozi, sve ostalo bih ukinuo i gotova priča. Možda bi se mogao uvesti nekakav eko-transport gdje bi ljudi mogli parkirati na ulazu i onda se nekakvim vozilom za male novce voziti po cijelom Marjanu. Novci bi se onda mogli uložiti u održavanje Marjana”, predložio je. No, istaknuo je, po mnogim stvarima, Hrvati su još u 19. stoljeću.

Mladenci bi se slikavali, ali bez da pješače

Stigli smo na rampu pored Instituta dok se polako spuštao mrak, a tamo smo zatekli jednog fotografa kako se prepire s radnikom na rampi i traži od njega dozvolu da se autom popne na Marjan. S njima su bili mladenci, potpuno obučeni i obliveni znojem, koji su se nadali autom popeti kako ne bi morali ići pješke po užasnoj ljetnoj sparini. Radnik na rampi nezainteresirano je konstatirao kako to neće ići, tako da su bili primorani parkirati pred rampom i dalje hodati. Ovoj trojci Marjan i njegov teško pristupačan mir nije baš najbolje pao.

Frane Rogošić

  • pasic_marjan
  • prva voda
  • olupina
  • zalaz
  • bene
  • bene_vozni park
  • mlada
0 comments