“Mrsićeve mjere” koriste uglavnom žene

Kao jedna od mjera koja je trebala ublažiti nezaposlenost je i takozvana “Mrsićeva mjera“, odnosno mjerom stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, gdje su radnice i radnici radili za mjesečnu naknadu od 1 600kn. Tu su mjeru u borbi protiv nezaposlenosti iskoristile mahom – žene. U 2013. godini od 19 322 osoba koje su prošle kroz “Mrsićeve mjere“, njih 71,3 posto su bile žene. Slične su brojke i ove godine.

Da nezaposlenost pogađa sve društvene skupine, poznato je. No, neke ipak pogađa teže od drugih za što nam je dovoljno vidjeti da su žene rizičnija skupina, odnosno, teže pronalaze posao. Po službenim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za listopad u ukupnom broju nezaposlenih, više je žena. Od ukupno 306 170 nezaposlenih – 54,3 posto je žena. Ako to usporedimo s listopadom prošle godine, kad je bilo ukupno 344 444 nezaposlenih (47 posto muškaraca u odnosu na 53 posto žena), doći ćemo do dugoročnijeg trenda, a to je da broj nezaposlenih žena sporije opada nego muških kolega na tržištu rada. Naime, broj nezaposlenih muškaraca smanjen je za 13 posto, a žena za 9,4 posto u odnosu na listopad 2013. godine. Udio nezaposlenih muškaraca u tom se razdoblju smanjio, a udio žena povećao za 1 postotni bod.

Splitsko-dalmatinska županija “najbolja” po nezaposlenosti

U listopadu ove godine ima oko 5 000 nezaposlenih žena više nego muškaraca u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Niti na razini Splitsko-dalmatinske županije situacija nije drugačija. Ta županija nažalost je rekorder po stopi nezaposlenosti s gotovo 42 000 onih koji traže posao i prijavljeni su na Zavod, što je udio od 13,7 posto od ukupnog broja u Hrvatskoj. I tu su žene one koje su u lošijem položaju. U listopadu ove godine tako je oko 5 000 nezaposlenih žena više nego muškaraca u Splitsko-dalmatinskoj županiji. U takvoj situaciji nedavno usvojeni Zakon o radu stavlja žene zapravo u još lošiji položaj, poput činjenice da trudnice više ne uživaju povlašten položaj, nego mogu dobiti otkaz poput ostalih radnika i radnica. U svojim izvješćima na taj se problem osvrnula i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u kojima navodi kako žene koje koriste prava na ime materinstva nisu zaštićene od otkaza, ne dobivaju produženje Ugovora o radu na određeno vrijeme, a u nekim slučajevima žene prekidaju i trudnoću samo kako bi sačuvale radno mjesto. No, ni tu razlici i diskriminaciji nije kraj.

71,3 posto korisnika “Mrsićeve mjere” su žene

Kao jedna od mjera koja je trebala ublažiti nezaposlenost je i takozvana “Mrsićeva mjera“, odnosno mjerom stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, gdje su radnice i radnici radili za mjesečnu naknadu od 1 600kn, koja je bila plaćana novcem poreznih obveznika. Drugim riječima, poslodavac ako je bio iz privatnog sektora dobivao je – besplatnu radnu snagu pa čak i ako poslodavac dolazi iz bankarskog sektora koji ostvaruje stotine milijuna kuna profita – godišnje. Ako u obzir uzmemo prije navedene statistike, nije teško zaključiti da su tu mjeru u borbi protiv nezaposlenosti iskoristile mahom – žene. Tako su  2013. godini od 19 322 osoba koje su prošle kroz “Mrsićeve mjere“, njih 71,3 posto bile žene. Slične su brojke i ove godine. O tome da se tom mjerom zapravo smanjuje ionako niski minimalac već se pisalo po medijima, kao i činjenici da si takav rad mogu priuštiti samo oni koji imaju dovoljno sredstava za život, što najčešće uključuje to da žive s roditeljima ili ih roditelji financiraju. Ostali su prinuđeni potražiti nešto drugo. S novim odredbama kojima se omogućuje poslodavcu da pripravnike može mijenjati neograničeno, za razliku od prije kad je nakon isteka sklopljenog ugovora o stručnom usavršavanju nije bilo moguće angažirati nove mlade osobe najmanje godinu dana, ako im se ne ponudi ugovor o radu (a oni to odbiju) ili ako se barem 50 posto ne zadrži na radnom mjestu, problem bi se mogao dodatno zakomplicirati.

Lako zamjenjiva roba na tržištu rada

Mogućnost neograničenog mijenjanja praktikanata  i ubuduće će značiti za mlade žene da će mahom ostati bez drugog izbora, osim da pristanu na takav potplaćeni rad.

Istina je također, da će porezni obveznici za te mlade ubuduće izdvajati nešto više, jer će im se garantirati plaća od barem 2 400 kuna, no ovakav trend samo pokazuje da će mladi, od čega gotovo tri četvrtine žene, ostati u ovom sustavu potplaćenog rada i ubuduće, jer ovo više nije krizna, nego sad već ustaljena mjera. Mogućnost neograničenog mijenjanja praktikanata tako će i ubuduće značiti za mlade žene da će mahom ostati bez drugog izbora, osim da pristanu na takav rad, pa koliko on traje, a za dobar broj njih neće trajati duže od godinu dana. Nakon toga postaju lako zamjenjiva roba na tržištu rada, jer poslodavac više nema ograničenja u tome da ih lako i bezbolno zamijeni drugima koje su u jednakoj situaciji.

Stavljanje flastera na otvoreni prijelom

Mogli bi biti cinični pa reći “bolje i to nego ništa“, no takav fatalistički stav ne dovodi nas do rješenja problema. Ovakve mjere u borbi protiv nezaposlenosti su kao stavljanje flastera na otvoreni prijelom bez da se pitamo – zašto se taj prijelom dogodio. Rješenja poput ovog mogu biti praktična za neku Vladu na početku mandata, no ne i za onu kojoj se uskoro bliži istek četverogodišnje vladavine. U Hrvatskoj ima sve manje posla, jer ljudi vide sve manje prilike za zaradu, a i oni koji pomisle da bi bilo isplativo krenuti u neki posao, ubrzo od toga odustanu. Po Indeksu poželjnosti ulaganja u neku zemlju, visina plaće i Zakon o radu tek su na sedmom mjestu po važnosti. Prije toga primjerice, onima koji u posao ulaze, važnije je da su sređeni imovinsko-pravni odnosi i da postoji brzo i efikasno pravosuđe, da se zakoni i razni nametni ne mijenjaju svakih par mjeseci i slično, a sve kako bi se mogao izraditi poslovni plan i planirati buduće prihode. Nitko, osim onih koji “peru“ ilegalno zarađeni novac, ne planira poslovati s gubitkom ionako. Ova Vlada ništa od toga nije riješila. Umjesto toga, zbog šminkanja vlastite statistike, ponudili su rad za naknadu ispod minimalca, a niti takav rad ne garantira da će se onaj ili ona koji tu mjeru koristi iole dugoročnije zaposliti. Iako vladajući govore da oko 60 posto onih koji prođu takve mjere ubrzo pronađu i stalni i bolje plaćeni angažman, treba istaknuti da je tu prije svega riječ o javnim institucijama, a ne o privatnom sektoru, čime se zapravo samo odgađa potrebno restrukturiranje neefikasne birokracije ili tvrtki u javnom vlasništvu koje se u još lošijoj poziciji, obično prezadužene. A u svemu tome, najdeblji kraj ponovo su izvukle – žene.

Veljko Tomić

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta Biti žena u Dalmaciji – patrijarhat u suvremenom kontekstu.

0 comments