Kritika licemjernog odnosa prema izbjeglicama i laži vlasti na Almissa festivalu

Tema ovogodišnjeg omiškog Almissa Open Art festivala bio je spin, a tridesetak hrvatskih vizualnih umjetnika različitih generacija, u odabiru kustosa Vedrana Perkova, pružilo je uvid u noviju umjetničku produkciju u medijima slikarstva, kiparstva, fotografije, videa, instalacije i performansa. “Spin je u ovom slučaju kreativna metoda – zaokret kojemu je svrha da ponudi novo gledanje, a ne da obmane; da potakne osjetila i intelekt, a ne da ih sputa”.

Ovogodišnji Almissa Open Art festival započeo je početkom mjeseca  u Muzeju grada Omiša otvaranjem izložbe suvremene umjetnosti na temu spina. Radilo se o prvom u nizu događanja u sklopu Almissa Open Art Festivala, koji se već sedmu godinu zaredom održava u Omišu. Izložba je privukla zainteresiranu publiku kojoj je festival ove godine, prema zamisli kustosa Vedrana Perkova, i posvećen.

Naime, cilj izložbe je bio približiti suvremenu umjetnost publici koja nije dosada nije navikla ili bila u prilici pratiti događanja na aktualnoj umjetničkoj sceni, a sudeći po odazivu i reakcijama posjetitelja takav pristup pokazao se uspješnim. Odmak je to od dosadašnje prakse festivala koja je dosada bila zasnovana prvenstveno na prezentiranju kritičke, interaktivne i performativne umjetnosti kako bi se unijele novine u doživljaj manifestacije.

Ovaj zaokret također upućuje na kratkoročnu promjenu koncepcijske paradigme festivala: kvaliteta i snaga umjetničke postave ostala je ista, no u organizacijskom smislu festival se potpuno približio načinu funkcioniranja tipičnom za suvremene umjetničke institucije/organizacije, uz dodatak kustosa, organizacijskog tima i predviđene logističke podrške. Okosnicu ovog, prvog dijela izložbe čine velikim dijelom fotografski ciklusi i printevi generacijski i stilski raznovrsnih autora, među kojima su Boris Cvjetanović, Marko Ercegović, Ante Kuštre, Lana Stojićević, Marko Tadić

U srijedu, 5. kolovoza, u Omišu uspješno je nastavljen program Almissa Open Art festivala. U sklopu drugog dana manifestacije postavljeni su umjetnički radovi u javnom prostoru. Tako su se na oglasnom prostoru grada Omiša našli plakati osječkog dvojca Tihomira Matijevića i Dražena Budimira koji pod imenom Kamarad Kunst Workers potpisuju pet umjetničkih plakata vizualno provokativnog i satiričnog sadržaja.

Rad Vlaste Žanić, foto:  AOA

Rad Vlaste Žanić, foto: AOA

Na području gradske plaže postavljeni su bili radovi Vojina Hraste i Vlaste Žanić. Prvi rad tematski se veže uz goruću izbjegličku krizu . Rad Vojina Hraste humorom progovara o traumatičnom trenutku u kojemu živimo.
“Ne gubite nadu 3″ citat je (ujedno i tekst sa zastave) pape Franje upućen izbjeglicama iz Sirije, ostatka Bliskog Istoka i Afrike. Svakodnevno smo svjedoci navale sličnih plovila na europske obale, plovila koja donose očajne  ljude u bijegu pred ratom i gladi, u potrazi za novim životom i srećom. Umjetnik ciničnim postupkom pomodne karitativnosti šalje pakete  “pomoći” izbjeglicama u obliku turističkih pamfleta i suvenira suptilno progovarajući o dubinskom nerazumijevanju i licemjerstvu zapadnog društva spram stvarnih problema s kojima se ciljana grupacija ljudi susreće.

S druge strane rad Vlaste Žanić je mnogo “lakšeg” sadržaja i uključuje aktivnu participaciju publike koja se rado odazvala ovom umjetničkom događaju. “Odbojkaški meč, u kojem smo pozvani sudjelovati, ne zahtijeva poznavanje pravila igre, veliku vještinu ili dobru tjelesnu kondiciju. Dovoljno je da se pridružimo. Pravila zapravo nema. Broj igrača nije unaprijed zadan, lopti u igri može biti više, granice terena nisu određene. Mrežu je zamijenila metalna ploča – fizička barijera između dvaju timova. Ulaštena poput ogledala, ploča nam ne dopušta da vidimo protivnike, već samo vlastiti odraz. U poziciji
smo da ne znamo odakle će, iz kojega pravca doći lopta, niti koliko će ih biti. Neizvjesnost je ključni element igre, a razbibriga tek privid. Iluzija”, objašnjen je rad ove umjetnice.

Nakon jednodnevne odgode zbog lošeg vremena, 7. kolovoza nastavljen je program Almissa Open Art festivala. Uvjeti nisu bili idealni niti u nedjelju, no to nije smelo umjetnike da se zanimljivim izvedbama i radovima predstave publici. U večeri koja je sadržavala četiri performansa i otvaranje audio-vizualne instalacije, predstavili su se redom nastupa Gildo Bavčević, Tomislav Brajnović, Petar Brajnović i Hrvoje Cokarić. Ambijentalna instalacija u crkvi svetog Duha djelo je Davora Sanvincentija.

Gildo Bavčević otvorio je večer atraktivnom umjetničkom  izvedbom Bravo! u sklopu koje je, u potpunosti uronjen u more, u određenim intervalima pljeskao rukama koje su se u tim trenucima jedine nalazile iznad morske površine. Nije jasno zašto i kome je aplaudirao – sebi, gledateljima, nekom/nečemu drugome – no jasno je kako se i u tako jednostavnom činu može s lakoćom očitovati podjela na “nas” i “njih”, koja je ovom prilikom dodatno naglašena pozicijom publike na kopnu i umjetnika u vodi.

Tomislav Brajnović u svom je performansu, znakovito postavljenom do omiškog stupa srama, kritizirao dvoličnost pojedinaca kojima umjetnički, ali i humanitarni angažman služi kao paravan za hranjenje ega. Time je ujedno okončao vlastiti ciklus performansa Ego Trip.

Petar Brajnović glasno je oslikao stoljeća ljudskog postojanja i strategije vlasti koje se oslanjaju na teatralnost, floskule i kreiranje kontroliranog sustava u kojem živi i djeluje prosječni pripadnik naroda, s istim razlozima za nezadovoljstvo bez razlike radilo se tu o Gaju CezaruJanezu Janši ili nekom izmišljenom vladaru.

 

 

Performans Hrvoja Cokarića, foto: AOA

Performans Hrvoja Cokarića, foto: AOA

Hrvoje Cokarić svoje nezadovoljstvo i frustracije neprekidnim lažima i nedosljednostima koje dolaze  iz vrha izvršne vlasti u potpunosti je iskalio kroz alter ego Executive Directora (koji po riječima autora “nema veze s Hrvojem Cokarićem”), uništivši sjekirom televiziju na čijem se ekranu vrtjela kompilacija političkih laži i nedosljednosti. Ovim činom pozvao je gledatelje na buđenje i na osvještavanje “izvršnog direktora” u sebi.

U crkvi Svetog Duha Davor Sanvincenti postavio je meditativni zvučno-vizualni ambijent namijenjen postizanju što bolje duhovno-tjelesne ravnoteže. Autor je stvorio mjesto za pojedinca i predah kao kontrapunkt jezgri Omiša prezasićenosti turistima i ugostiteljskim lokalima.

U ponedjeljak, 8. kolovoza, izložbom u Ilirskom sjemeništu zaključen je službeni program Almissa Open Art festivala, koji se u različitim varijantama već sedmu godinu održava u Omišu. Nakon prve izložbe u Gradskom muzeju Omiš, te instalacija i performansa izvedenih u javnom gradskom prostoru tijekom posljednjih par dana, publici su u sklopu završne izložbe predstavljene reakcije i odabrani radovi umjetnika na temu spina u odabiru kustosa Vedran Perkova.

Uz prethodna događanja, on potpisuje i izložbeni postav, koji sadrži impresivan raspon radova, od printeva Dina Bićanića i Vanje Pagara, preko kratkih filmova Ivana Faktora i Đorđa Jandrića, dokumentacije performansa Milijane Babić i Božidara Jurjevića, videoradova Ivane Jelavić i Tonija Meštrovića, crteža Tine Vukasović i Lorena Živkovića Kuljiša, umjetničkih objekata Ivana Tudeka i Predraga Pavića, konceptualnih asemblaža Momčila Goluba, čudnovate skulpture Igora Rufa pa sve do vizualno atraktivne video instalacije Gorana Škofića.

Izložba je za posjetitelje bila otvorena do sredine kolovoza.

Božo Kesić

  • davor_sanvincenti (1)
  • tomislav_brajnovic
  • petar_brajnovic
  • izbjeglice
0 comments