Koga čuva čuvar prirode: prirodu ili graditelje?

Krajem rujna pisali smo o bespravnoj gradnji na Marjanu, točnije na području Bambine glavice, gdje je investitor namjerio dva kućerka preurediti u raskošno zdanje s ovećim bazenom, te ga, kako je oglašeno na Njuškalu, potom prodati za 816.000 eura. Uz to je za “rekonstrukciju” trebao dobiti gradske novce iz fonda za energetsku obnovu kuća. Građevinska inspekcija koja je na teren izašla tek nakon treće prijave, kada je objavljen oglas za prodaju potencijalne hacijende, zatvorila je gradilište i otad se tamo ništa ne događa; nit’ se ruši, nit’ se gradi, a oglas s Njuškala je uklonjen. Ipak, dva mjeseca nakon što je gradilište zatvoreno, na površinu isplivavaju okolnosti koje ukazuju na inertnost, nemar i nekoordiniranost gotovo svih službi i institucija koje bi trebale spriječiti bespravnu gradnju unutar dvostruko zaštićene park šume.

Naime, na adresi Meštrovićevo šetalište 106 investitor, odnosno vlasnik zemljišta Mladen Tadić krenuo je s rekonstrukcijom stambenog objekta na temelju pravomoćne građevinske dozvole, koju mu je izdao Ured za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša u Splitu 28. siječnja 1999. godine, a koja je pravomoćna postala 8. svibnja 1999. godine. Kako je moguće raditi nešto na temelju 15 godina stare građevinske dozvole?

Prema Zakonu o gradnji iz 1999. godine (a slično je i u novom Zakonu iz 2013.), građevinska dozvola prestaje važiti ako se s radovima na građevini za koju je izdana ne započne u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti. Važenje građevinske dozvole može se na zahtjev investitora produžiti za još dvije godine. Investitor je prijavio početak građenja u predviđenom roku, točnije 6. ožujka 2001., te po tome ispada da već 15 godina pomalo zida i rekonstruira svoju kuću. Što, međutim, nije istinito. Naime, sporna gradnja događa se na lokaciji koja je dobro vidljiva brojnim šetačima i rekreativcima s Marangunićevog šetališta i tamo se, posvjedočit će mnogi, sve do lipnja ove godine nije radilo ništa. A čim su u lipnju oko kuće počeli nicati novi betonski potporni stupovi, gradnja je, zbog sumnji da je bespravna, prijavljena. To međutim izgleda i nije bitno, budući da, kako tumači Željko Uhlir, zamjenik ministrice graditeljstva, “izdana građevinska dozvola vrijedi sve dok se ne okončaju radovi”. Upitno je međutim zašto je investitor tražio dozvolu 1999., ako je počeo rekonstruirati tek 15 godina kasnije.

Oglas na Njuškalu

Oglas na Njuškalu

Graditelj je uoči početka radova obavijestio Javnu ustanovu za upravljanje park šumom Marjan o svojim namjerama, te je ravnatelju Robertu Kohareviću predočio papire na temelju kojih je ovaj zaključio da tu nema ništa sporno.

“U Obrazloženju nama prikazane građevinske dozvole piše da je između ostalih dokumenata izdana potvrda Državne uprave za zaštitu okoliša, te dozvola Državne uprave za zaštitu kulturne baštine, konzervatorski odjel u Splitu”, kazao je još 5. listopada gospodin Koharević.

Međutim, konzervatori nisu odobrili radove na Bambinoj glavici, što je vidljivo iz dopisa Ministarstva kulture, zaprimljenog 19. studenog, u kojem piše da “Konzervatorski odjel u Splitu nije odobrio građevinski zahvat na adresi Meštrovićevo šetalište 106, k.č. 9180 k.o. Split, unutar prostornih međa kulturnog dobra Kulturnog krajolika poluotoka Marjan”. Iz Ministarstva su dostavili i dopis, kojega potpisuju Radoslav Bužančić, pročelnik konzervatorskog odjela u Splitu, te viši stručni savjetnik Ambroz Tudor, u kojemu stoji: “Konzervatori su proteklih mjeseci više puta upozorili Mladena Tadića da je dostavio nedostatnu dokumentaciju, te zbog toga nisu u mogućnosti voditi postupak izdavanja posebnih uvjeta gradnje u predmetu obiteljske kuće na adresi Meštovićevo šetalište 106″.

Zanimljivo je da se bez suglasnosti splitskih konzervatora bespravno sagrađeni objekti, odnosno dijelovi objekata neće moći niti rušiti, budući da se nalaze unutar kulturnog dobra Kulturnog krajolika poluotoka Marjan. Zakon o građevinskoj inspekciji propisuje da “u slučaju pojedinačne građevine koja je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske ili koja se nalazi u kulturno povijesnoj cjelini upisanoj u taj registar, građevinski inspektor će, prije donošenja rješenja kojim se naređuje uklanjanje njezinog nezakonito rekonstruiranog dijela, zatražiti od tijela državne uprave nadležnog za poslove zaštite kulturnih dobara suglasnost za donošenje tog rješenja.

Nevena Grubišić, viša građevinska inspektorica iz Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, zadužena za slučaj,  zatražila je stoga od splitskih konzervatora suglasnost za uklanjanje nezakonito izgrađenog, uz obrazloženje da je investitor prilikom rekonstrukcije izišao iz gabarita.

“Izvedena je nadstrešnica većih tlocrtnih dimenzija od onih odobrenih projektom. Projektom koji je 1998. izradio projektant Davor Grimani odobrena je sanacija zidova od vlage izvedbom hidroizolacije i drenaže oko objekta, te zamjena dotrajale krovne konstrukcije, a investitor je protivno dozvoli izveo rekonstrukciju na način da je prethodno uklonivši krovnu konstrukciju, a neposredno uz vanjske zidove postojeće stambene građevine izgradio novu stambenu građevinu maksimalnih tlocrtnih dimenzija 13.30 x 5.65 metara pod dvostrešnom drvenom krovnom konstrukcijom visine vijenca 3.95 metara ukupne visine građevine 5.80 metara. Inspekcijskim rješenjem investitoru je određen rok u kojem je obvezan uskladiti građenje s građevinskom dozvolom, a ako to ne napravi, odredit će se mjera uklanjanja dijelova stambene građevine izvedenih rekonstrukcijom”, piše u zahtjevu za konzervatorsku suglasnost koji potpisuje inspektorica Grubišić.

Konzervatori su suglasnost za rušenje trebali izdati u roku od 60 dana, a do objave ovoga teksta nismo uspjeli doznati da li su suglasnost doista i izdali. A ako tijelo državne uprave u roku od šezdeset dana ne izda suglasnost za donošenje rješenja kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, inspekcijski postupak se obustavlja, a s građevinom, odnosno njezinim dijelom se postupa prema posebnom zakonu kojim se uređuje zaštita i očuvanje kulturnih dobara.

Inače, Mladen Tadić je za rekonstrukciju tražio sredstva iz fonda za Poticanje povećanja energetske učinkovitosti obiteljskih kuća na području grada Splita, koja (riječ je o subvenciji u iznosu od 20 do 40 tisuća kuna), dodjeljuje gradska služba za gospodarstvo, turizam, međunarodne i europske fondove. Nadležne smo upitali da li je investitor doista od Grada dobio novac kojeg je potom zloupotrijebio, te dobili kontradiktorne odgovore, jer Tadić je prvo bio u programu financiranja, da bi kasnije iz njega ispao.

Zaključkom o utvrđivanju bodovne liste i odabiru korisnika subvencije Poticanje povećanja energetske učinkovitosti obiteljskih kuća na području grada Splita odabrano je 13 korisnika subvencije koji su zadovoljili uvjete definirane Pravilnikom za provedbu projekta, među kojima je bio i Mladen Tadić. Za sporni predmet gradnje na obiteljskoj kući Mladena Tadića, Grad Split je poslao upit Građevinskoj inspekciji, te se čeka odgovor o inspekcijskom postupku. Nakon što Grad Split zaprimi službeni odgovor Građevinske inspekcije, te nakon što se utvrdi činjenično stanje i okolnosti inspekcijskog postupka, moći će se donijet odluka da li će se na predmetnoj kući, nastaviti realizacija natječajnog postupka, te da li će biti moguće sufinancirati mjeru energetske učinkovitosti u sklopu projekta”, kazala je Ela Žižić, pročelnica Službe za gospodarstvo, turizam, međunarodne i europske fondove.

Prema sljedećem dopisu Ele Žižić od 27. studenog, Mladen Tadić ispao je iz programa financiranja, budući da njegovo ime nije na popisu od osam korisnika subvencija kojima su isplaćena sredstva.

Zaključkom o utvrđivanju bodovne liste i odabiru korisnika subvencije odabrano je 13 korisnika subvencije koji su zadovoljili uvjete definirane Pravilnikom za provedbu projekta. Provedene mjere energetske učinkovitosti sufinancirane su na ukupno osam obiteljskih kućanstava od 13 odabranih korisnika subvencije”, stoji u dopisu koji potpisuje Ela Žižić, no ne precizira se što je sa preostalih pet natjecatelja i hoće li njima naknadno biti isplaćena sredstva.

U cijeloj priči sporna je još jedna stvar. Naime, prema članku 212. Kaznenog zakona stoji: “Tko protivno propisima gradi građevinu u području koje je propisom ili odlukom nadležnog tijela proglašeno zaštićenom prirodnom vrijednosti, kulturnim dobrom ili drugim područjem od posebnog interesa za državu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”.

Sporna građevina na Marjanu

Sporna građevina na Marjanu

Zakon o zaštiti prirode pak u članku 209. između ostalog kaže da čuvar prirode u slučaju da zatekne osobu u zaštićenom području da obavlja radnje za koje je propisana prekršajna odgovornost ima pravo i obvezu: zatražiti uspostavu prijašnjeg stanja, podnijeti kaznenu prijavu, te pokrenuti prekršajni postupak podnošenjem optužnog prijedloga. Spomenute stavke zakona obvezuju dakle Građevinsku inspekciju i Javnu ustanovu za upravljanje park šumom Marjan da protiv bespravnih graditelja u prostoru zaštićenog kulturnog krajolika podnesu kaznenu prijavu, no koliko nam je poznato, to se u pravilu ne radi. Pitanje je koga zapravo čuva čuvar prirode: prirodu ili graditelje?

“Kad god posumnjamo da se nešto bespravno gradi, odmah obavijestimo građevinsku inspekciju. Tako smo postupili i u slučaju ove gradnje na Bambinoj glavici, a poslali smo i požurnicu građevinskoj inspekciji. Ne podižemo prekršajne niti kaznene prijave, jer to ide jako sporo. Primjerice, baš smo nedavno dobili rješenje za postupak pokrenut prije četiri godine”, kazao je ravnatelj Javne ustanove Robert Koharević.

Niti građevinska inspekcija nije naročito učinkovita u borbi protiv bespravne gradnje u zaštićenoj park šumi. Sportskim rječnikom rečeno rezultat je 80:1 za bespravne graditelje. Naime, od samostalnosti Hrvatske srušena je samo jedna bespravno sagrađena kuća na Marjanu, dok u redu za možebitnu legalizaciju bespravnih objekata stoji 80 vlasnika, odnosno investitora. Da su nadležne institucije djelovale u skladu sa zakonima, dizale kaznene i prekršajne prijave protiv prekršitelja, te rušile bespravno sagrađene objekte, ilegalno izgrađenih kvadrata na Marjanu bilo bi kudikamo manje. Valja napomenuti da na Marjanu ima i lijep broj vlasnika kuća koji nikada nisu bespravno gradili ili nadograđivali, već su se držali zakona. A kada vidimo kako se zakon nekažnjeno izigrava ili zaobilazi, te se time pokušava udeseterostručiti vrijednost nekretnine, što je mnogima i uspjelo, pitanje je bismo li te vlasnike kuća nazvali poštenima, ili naivnima.

Lari Lulić

Ovaj tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta Ostvarivanje prava građana na javno informiranje.

 

 

0 comments