Kamen kušnje ne i smutnje

Klis Kosa – jedan od najvećih kamenoloma u Splitsko-dalmatinskoj županiji od izvora rijeke Jadro udaljen je oko kilometar i pol. Naizgled prihvatljiva udaljenost gubi svoju “veličinu” kada se ukalkulira da je ova površinska eksploatacija kamena smještena baš na slivnom području Jadra, točnije, u II. zoni sanitarne zaštite izvorišta. Potonja, sukladno propisima, “nosi” svoja opravdana ograničenja i zabrane, i svakako ne podrazumijeva ovaj površinski kop na itekako osjetljivom krškom reljefu. Doduše, propis je iz nekih davno minulih vremena, pa se postavlja pitanje ima li danas ikakvu pravnu snagu.

Kamenolom sada već broji svoju 42 godinu. Eksploatacija tamošnjeg kamena započela je 1972. godine, a, koliko je poznato, sve do 1988. ta djelatnost nije bila ograničena nikakvom okolišnom regulativom. Tada na snagu stupa valjda prva i zasad jedina Odluka o određivanju zona sanitarne zaštite izvorišta i zaštitnih mjera izvorišta Zajednica općina Split.

“Na splitskom području, prvi prijedlog zona sanitarne zaštite izvorišta izvora Jadro i Žrnovnica načinjen je od strane Hrvatskog geološkog instituta iz Zagreba (Fritz i dr., 1988), a na osnovi rezultata tom prilikom provedenih radova, te koristeći podatke ranijih hidrogeoloških istraživanja i rezultate trasiranja (Fritz, 1979.) Prema tom prijedlogu granice sliva Jadra i Žrnovnice određene su sukladno Studiji (Fritz, 1979). Unutar tog područja izdvojene su 4 zaštitne zone; Ia, Ib, IIa i IIb. Pored toga na kartografskom prilogu istog elaborata, uz zapadnu granicu sliva izdvojeno je područje za koje treba utvrditi da li stvarno pripada slivu Jadra i Žrnovnice ili slivu priobalnog izvora Pantan. Na temelju tog elaborata i karte donesena je i Odluka o određivanju zona sanitarne zaštite izvorišta i zaštitnih mjera izvorišta Gradske zajednice općine Split, SG 15/1-1988. Pravno, to je i danas jedini važeći dokument kojim se regulira zaštita ova dva izvorišta”, stoji u Geološkoj i hidrološkoj studiji Hrvatskog geološkog instituta iz 2006. izrađenoj za potrebe budućeg Županijska centra za gospodarenje komunalnim otpadom u Kladnjicama.

klis kosa kamenolomPrema toj odluci, kamenolom se našao “negdje” u drugoj vodozaštitnoj zoni, koja uz ostalo podrazumijeva zabranu površinske eksploatacije mineralnih sirovina, kao i zabranu upotrebe praškastih eksploziva kod miniranja većeg opsega. Međutim, prvo spomenuto ograničenje nije omelo koncesionara, građevinsku tvrtku Pomgrad da zadnjih 26 godina nastavi s “proizvodnjom” drobljenog kamena, a jednako je djelovala i na lokalne poluge moći. Druga je pak zabrana za cijelo to vrijeme najvjerojatnije ostala visjeti u zraku jer nikad do kraja nije razjašnjeno posredstvom koje tehnologije se vrši eksploatacija.

Ako je vjerovati žiteljima Klis Kose, “branje” kamena se intenziviralo od konca Domovinskog rata pa sve do recesijske 2009., dakle, u periodu u kojem je zemlja što zbog obnove, što zbog razvoja bila zahvaćena svojevrsnim graditeljskim boomom. U vrijeme miniranja, ističu mještani, doslovno podrhtava tlo, a kako je svojedobno pisala Slobodna Dalmacija, “miniranja se obavljaju dva puta mjesečno s po četiri tisuće kilometara eksploziva, stvarajući tako potres od 3,5 stupnja po Merkaliju”. Uslijed trešnje tla pucaju zidovi tamošnjih kuća, a nemali je broj onih koji u tako popucalim objektima žive već godinama.

Pomjeranje tla koje ima takve posljedice na vidljiv okoliš, tjera na pitanje što se tek događa u utrobi zemlje, naročito s ponornicama koje su kao što se pretpostavlja direktno povezane s izvorom Jadra. Odnosno, postoji li mogućnost da zbog umjetno izazvanih podrhtavanja tla dođe do promjena strukture rasjeda i pukotina, pa i do promjene podzemnih vodotokova.

izvor jadroPrema mišljenju dr. Tihomira Marjanca, geologa sa zagrebačkog PMF-a, koji je baveći se Jadrom napisao i magisterij i doktorat, zabrinutost zbog kamenoloma na slivnom području te rijeke nema znanstveno uporište. Naime, kamenolom je smješten na najboljem položaju, jer Jadro dobiva vodu iz prilično udaljenih ponorišta. Osim toga, voda dolazi zaobilaznim putevima, a izgleda da kamenolom na te puteve nema neposrednog utjecaja. Takve rezultate pokazala su istraživanja koja su se osamdesetih godina sustavno radila baš radi zaštite Jadra. Drugačijeg je pak mišljenja dr. Ognjen Bonacci, hidrolog sa splitskog Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije, koji je tek kratko kazao kako je sigurno da položaj tog kamenoloma nije idealan.

Osim rečenog podrhtavanja, kamenolom “nudi” cijeli niz aktivnosti koje mogu negativno utjecati na podzemne vode. Uz ostale rizike, postoji opasnost od izlijevanja goriva iz mehanizacije uključene u radove na kamenolomu, ispuštanje otpadnih voda iz prostora mehaničke radionice u sustavu kamenoloma te uklanjanje zaštitne zone trošenja (epikrška zona) s površine terena.

Ali o tom potom, reklo bi se. Ako smo u zadnjih 42 godine i popili nešto što nismo trebali, pa zbog toga možda i oboljeli, ovu uzročno-posljedičnu vezu sigurno nećemo osvijestiti, a kamoli uspostaviti. Iako nas je zakon oboružao alatom za istraživanje, danas sveprisutni HACCP i dalje ostaje nepoznanica za većinu hrvatskih potrošača.

Naposljetku, poznavajući hrvatske prilike teško je reći hoće li se išta po pitanju kamenoloma u skorije vrijeme promijeniti. Premda ostaje činjenica da je važećim Prostornim planom Splitsko-dalmatinske županije predviđeno njegovo zatvaranje već sljedeće godine, isuviše je lako vjerovati da će doći do još jedne odgode “stupanja na snagu”.

Osim toga, zadnjim Pravilnikom o uvjetima za utvrđivanje zona sanitarne zaštite izvorišta zakonodavac je dao jedinicama lokalne samouprave da do 31. prosinca ove godine izvrše vodoistražne radove koji bi okončali elaboratom zona sanitarne zaštite, a potom i odlukom o zaštiti izvorišta. Time bismo konačno ugledali zone sanitarne zaštite, ažurirani katastar onečišćivača, te mjere zaštite izvorišta uključujući ograničenja i zabrane koje se odnose na ljudske aktivnosti koje mogu štetno utjecati na stanje voda koje se zahvaćaju iz izvorišta. Doduše, ovo potonje, čini se, najbolji je razlog zašto i konac ove godine kao još jedan zadnji rok vrijedi “probiti”.

Igor Mušić

MK2Ovaj tekst četvrti je u nizu tekstova iz serije “Jadro na rubu civilizacije”. Projekt je podržalo Ministarstvo kulture. Stavovi izraženi u ovom tekstu pripadaju autoru i ne odražavaju nužno stavove Ministarstva kulture.

 

 

 

Drugi tekstovi iz projekta Jadro na rubu civilizacije:

Jadro, daleko od očiju + FOTOGALERIJA

Zdrava voda za zdrave ljude

Jadro za pijane bogataše

0 comments

Trackbacks

  1. […] Kamen kušnje ne i smutnje […]