Kako je stablo zasad pomutilo planove investitorima u Varošu

Upiranje raznih investitora “dokle ide” već je gotovo svakodnevna pojava, ali aktivni i uporni građani rijetki su poput stabala u Varošu. Što je bitnije, njihova aktivnost jedini je učinkovit način da se nered u prostoru dovede barem na podnošljivu razinu. Ovaj varoški parkić nije stoga samo zelena površina, već i simbol jednog problema koji je svima zajednički i od kojeg pate, iako na različiti način, i poduzetnici i građani.

Na parceli u Kamenitoj ulici u Varošu na kojoj se namjerava graditi hotel u subotu se ujutro, kad ne rade ni građevinski inspektori niti komunalno redarstvo, pojavio proslavljeni penjač Ivica Matković s radnim nalogom tvrtke Expletus d.o.o. Marijane Ribičić Luetić, s namjerom da sruši stabla. Osim naloga investitorice, uz sebe je imao fotografiju vozila oštećenog ispod jednog od borova prije pet godina, ali ne i potrebne dokumente pa se na upozorenje susjeda koji su pozvali policiju uskoro udaljio neobavljena posla.

U telefonskom nam je razgovoru potvrdio da mu je rečeno kako se radilo o boru koji je trebalo ukloniti zbog opasnosti od rušenja pa smo slijedom te informacije u Parkovima i nasadima osobu ovlaštenu za valorizaciju stabala, inženjerku agronomije i sudsku vještakinju Ladu Ramljak, zamolili da nam kaže je li možda od objave prošlotjednih novinskih napisa na ovu temu stablo toliko naglo propalo da ga treba hitno uklanjati u subotu ujutro. Ona je ostala pri svojem mišljenju upućenom Gradu da se radi o vrijednom stablu za koje investitor, ako ga baš mora rušiti, temeljem rješenja o građevinskoj dozvoli i uplaćenog iznosa od 15 000 kuna u gradski proračun, treba osigurati zamjensko zelenilo u neposrednoj blizini. Potvrdila nam je i da je to prema projektu nemoguće napraviti na samoj parceli, na kojoj će “ostati mjesta za dva grma”, već se nadoknada lisne i drvne mase može napraviti bilo gdje u Varošu, pa i sadnjom na Marjanu.

foto: STav

foto: STav

Da je za rušenje stabla prethodno potrebna građevinska dozvola i uplata Gradu, provjerili smo zatim kod pročelnika Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Tea Vojkovića, koji nam je, osim što je potvrdio da se stablo nije smjelo pokušati rušiti, ukazao na još neke zanimljivosti. Prva je da je investitorica Ribičić Luetić povukla zahtjev za izdavanje građevinske dozvole netom prije njegova najavljenog odbijanja, iako je ono prema njezinoj izjavi “u tijeku”, a druga da je sporno stablo samo jedan od brojnih projektnih nedostataka među kojima je i prodor gabarita projekta na prostor Kamenite ulice. Činjenicu da su na parceli ucrtana i parking mjesta, iako se radi o pješačkoj zoni pa ih ne može biti, ne smatra problematičnom jer se u sličnim slučajevima, kada ne postoji mogućnost rješavanja parkinga na parceli gospodarskog objekta, Gradu plaća šezdesetak tisuća kuna za njihovu izvedbu u blizini. Drugim riječima, nitko iz Grada ne može prejudicirati da će izdati građevinsku dozvolu i za kakav projekt pa tako ni potrebno odobrenje za rušenje stabla.

Upitana temeljem čega je onda izdala nalog za rušenje, Ribičić Luetić upustila se u opširno objašnjavanje svojih prava i zakona u koje “nije sasvim sigurna jer nema vremena sve čitati”, ali ustrajući da na svojoj zemlji ima pravo raditi što hoće pa tako i rušiti stabla pripremajući teren za gradnju i to prema Pravilniku o jednostavnim objektima u kojem, nota bene, o takvim slučajevima nema ni riječi. Očito nije imala vremena pročitati ni očitovanje Marka Lipovca iz Grada, u kojem temeljem odredbi iz 51. i 91. članka GUP-a jasno piše da je obavezno sačuvati pojedinačna kvalitetna stabla te da se štite stabla “čiji promjer na prsnoj visini iznosi 60 cm i više, bez obzira na vrstu i lokaciju (javna ili privatna površina)”.

Pozivajući se na projektanticu hotela, Neli Žolo Huljev iz tvrtke Nelart, investitorica je izjavila da joj dozvola za pripremu parcele za građenje, što uključuje i rušenje stabala, nije potrebna, a da iskope, sondiranje i uređenje terena treba napraviti prije izdavanja građevinske dozvole. Iz Nelarta nismo dobili potvrdu, kao ni obećanu kopiju projekta koju bi bilo sasvim logično javno objaviti ako se, kako tvrdi investitorica, radi o građevini koja će “oplemeniti Varoš”. Ipak, iskazala je spremnost da projekt prezentira svim zainteresiranim građanima kad oni to požele pa se nadamo da će do toga uskoro i doći.

Dodala je da ne zna u čemu je problem i koji je interes okolnih stanara da se bune protiv novogradnje “kao da im je dosadno u životu”, ali se onda uplela u nabrajanje lako provjerljivih tvrdnji kojima je pokušala diskreditirati potpisnike peticije. Za početak, navela je da su svi međašnici suglasni s gradnjom hotela te da im je 28.10.2015. upućen poziv na uvid u projekt 9.11.2015. Peticija kojom se protive gradnji susjedi su, a među njima i međašnici, Gradu predali 16.11.2015., u zakonskom roku za očitovanje, što im je potvrdila i Lada Pocrnić Mladinić, voditeljica Odsjeka za graditeljstvo. Investitorica smatra da peticija ne može utjecati na izdavanje dozvole.

Zatim se pozvala na fotografiju prije pet godina oštećenog vozila, tvrdeći da je jedan od potpisnika peticije, gospodin Delić, ujedno i vlasnik vozila koji je prije nekoliko godina tražio da se stablo ruši pa je ona začuđena da tako mijenja mišljenje. Delić je opovrgao tu tvrdnju, kazavši nam da se radilo o elementarnoj nepogodi pri kojoj je na njegovo vozilo pala jedna grana te da nije tražio ni nadoknadu štete, a još manje da se zdravo stablo ruši.

foto: STav

foto: STav

Dodavši još nekoliko diskreditirajućih komentara o građanima, iznimno ljubazna investitorica izrekla je i jednu simptomatičnu opasku, a ta je “da se ne treba držati GUP-a ako konzervatori za nešto daju dozvolu”, a oni su je, eto, dali jer se radi o jednoj malešnoj parceli na kojoj se gradi malešna zgrada L profila “do visine prvog kata obložena kamenom” i gdje će biti “tri stola gdje će svatko moći popiti kavu”. Splitski konzervatorski odjel na čelu s pročelnikom Radoslavom Bužančićem već se “proslavio” nizom odluka – od bedema Contarini, preko Lukačićeve, Turističke palače, gradnji na Dražancu i Tomića stinama, pa do recentnih konzervatorskih rješenja za novogradnju na Radunici (konzervatorski elaborat u kojem su kosi krovovi postojećih zgrada upisani kao ravni radila je projektantica hotela u Kamenitoj) – tako da je uz određeni raspored otvora i inzistiranje na kamenoj oblozi, po mogućnosti složenoj na tradicionalan način, doseg odjela u smislu procjene i arhitektonske i urbanističke i baštinske kvalitete u praksi očito vrlo ograničen. Varoš, u B zoni konzervatorske zaštite, već je usprkos toj zaštiti temeljito uništen ambijent, no uguravanje nove zgrade na mjesto parka u kvart koji je već preizgrađen nikako nam se ne čini zaštitničkim ili čak oplemenjujućim konzervatorskim potezom. Nadalje, ako ćemo odredbe iz GUP-a podređivati odlukama konzervatora, zašto uopće postoji GUP za dijelove grada koji su pod zaštitom Ministarstva kulture? Odnosno, je li baš najpametnije prepuštati odluke o urbanom razvoju jednom odjelu Ministarstva kulture kojemu takvo planiranje i nije u opisu posla?

Vratimo se na početak: naizgled banalan i bezvezan problem stabala i gradnje na ovoj, danas privatnoj i građevnoj parceli, posljedica je serije poteza u Gradu, Zemljišniku, Katastru, Konzervatorskom odjelu i drugim službama u Splitu i državi kojima su i javni interes i investitorica, zanemarimo sad njezin nastup, dovedeni namjerno ili greškom u situaciju da se pozivaju na različite zakonske odredbe, a rasplet očekuju eventualno na sudovima. Upiranje raznih investitora “dokle ide” već je gotovo svakodnevna pojava, ali aktivni i uporni građani rijetki su poput stabala u Varošu. Što je bitnije, njihova aktivnost jedini je učinkovit način da se nered u prostoru dovede barem na podnošljivu razinu. Ovaj varoški parkić nije stoga samo zelena površina, već i simbol jednog problema koji je svima zajednički i od kojeg pate, iako na različiti način, i poduzetnici i građani. Ne urede li se odnosi i ovlasti, ovakve će se situacije samo gomilati, a pobjeđivat će i dalje onaj na čijoj je strani sila (zelenog pečata), a ne zakon.

Diana Magdić

Ovaj tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta Ostvarivanje prava građana na javno informiranje.

1 comments
Veseljko Stanišić
Veseljko Stanišić

Stvari su u ovoj problematici Gup-om uređene, na način da su konzervatorima date slobodne ruke, praktično u svim aspektima gradnje osim problematike parkiranja i možda ovog najdebljeg stabla. Odavno, bez rasprave. Otvaranje te rasprave u svakom slučaju bi veselilo. Ako stablo ima promjer veći od 60 cm, i ako se odredbe članka 91. odnose na njega (mislim da je upitno), onda je taj bor zaštićen i zgradu treba graditi na način da se stablo ne ruši, tragedija je da se plati naknada i na Marjanu sadi drugo stablo.

Trackbacks

  1. […] konstruktivnije da se uredi njihova djelatnost te isključe situacije poput one o kojoj smo nedavno pisali u Varošu, gdje ova tvrtka preporučuje rušenje GUP-om zaštićenog stabla i sadnju zamjenskog, […]

  2. […] Varošu, posiječe stabla i izgradi hotel, protiv čega su se žestoko pobunili okolni stanari već smo pisali, a priča je ovog vikenda dobila novu epizodu. Naime, u petak u popodnevnim satima radnici Marijane […]