Kako izgraditi kuću na Marjanu?

Opjevani Marjan pomalo gubi bitku s onima koji ga manje doživljavaju kao javno dobro, a više kao neiskorišteni građevinski resurs na kojemu se može dobro zaraditi. Iako dvostruko zaštićen, kao park šuma, te kao kulturni krajolik, na Marjanu se već desetljećima gradi. Bespravni mali graditelji, isto kao i građevinski poduzetnici i lobiji, često uz podršku ili prešutnu suglasnost konzervatora, nadležnih službi i gradskih vlasti, konstantno nekažnjeno krše ili zaobilaze zakone Republike Hrvatske, te grade i nadograđuju, neki samo zidić ili potkrovlje, a drugi velebne vile i cijele višekatnice sa stanovima za prodaju.

U zaštićenim područjima gradilo se sustavno, ali do sada ipak potiho. Sada se međutim događaju procesi koji bi trebali širom otvoriti vrata legaliziranju stare, ali i omogućavanju nove gradnje unutar park šume i zaštićenog kulturnog dobra. Naime, splitsko Gradsko vijeće ovoga će ljeta, u sklopu donošenja Generalnog urbanističkog plana raspravljati o legaliziranju bespravne gradnje na Marjanu, a radi se, prema dostupnoj dokumentaciji, o čak 17.730 metara četvornih stambenog prostora.

Složna politička braća kuću grade

Iako na Gradskom vijeću još nije održana rasprava o novom GUP-u, a procedura od predlaganja do realizacije traje najmanje šest mjeseci, istupi vijećnika, te neke radnje gradskih vlasti daju naslutiti što se sprema “plućima grada Splita”. Gradonačelnik Ivo Baldasar (SDP) najavio je tako da će učiniti sve što se ne krši sa zakonom ne bi li se pozitivno riješio status svih nezakonitih graditelja, kontroverzni Luka Podrug (HČSP) pustio je pak probni balon izjavom da bi Marjan trebalo urbanizirati, omogućiti elitnu gradnju, te ugostiteljske i druge sadržaje, dok je bivši dogradonačelnik Jure Šundov (HGS) bespravne graditelje usporedio s hrvatskim braniteljima, prisnaživši da im treba ne samo legalizirati kuće, već da oni, kao svoji na svome, imaju puno pravo komercijalizirati objekte unutar park šume. I nezavisni vijećnik Igor Boraska (Nezavisna lista Anđelke Visković), čija šira obitelj ima tri kuće na Marjanu, na istoj je liniji – izjavio je kako nelegalne objekte unutar park šume uglavnom imaju stare splitske težačke obitelji, koje su ih izgradile prije 1968. godine, te da bi im stoga trebalo omogućiti legalizaciju.

Izjave gradskih vijećnika prate neke znakovite radnje i odluke. Priprema terena za novu elitnu gradnju izvršena je izgleda još 2008. godine kada je donesen Program gospodarenja Park šumom Marjan, koji je naručio Grad Split, a izradio Šumarski fakultet. Iz toga je dokumenta iz nepoznatih je razloga izostavljena trećina park šume, i to građevinski najatraktivnije južne padine Marjana, pored elitnog kvarta Meje. Na temelju tog Programa prije dvije godine izrađena je studija Zaštita gospodarenje i upravljanje park šumom Marjan, u čijoj izradi je aktivno sudjelovala Javna ustanova za upravljanje park šumom Marjan. Ta studija također je tretirala samo dvije trećine površine park šume, a na upite gdje se izgubila građevinski atraktivna trećina Marjana – odgovorni su ponovno ostali bez komentara.

Kanalizacijski kraci

Kanalizacijski kraci

Uz to, upravo je u tijeku priprema za dovođenje kanalizacije do nedovršenih, bespravno sagrađenih zgrada sa stanovima za prodaju u kvartu Meje, a neki kraci kanalizacije sežu i do parcela unutar park šume na kojima se sada ne nalazi ništa. Bivši gradonačelnik Željko Kerum ponovno je aktualizirao i gradnju ugostiteljskog objekta na lokaciji “Prva voda”, tvrdeći da sada može dobiti sve potrebne dozvole za taj poduhvat. Podsjetimo, njegov raniji pokušaj gradnje izazvao je žestoke proteste Splićana, te je nakon brojnih prosvjeda projekt zaustavljen. Simptomatično je i gašenje splitskog zoološkog vrta. Životinje su uglavnom već iseljenje, a u splitskim kuloarima glasno se priča kako će umjesto mede i tovara na vrh Marjana useliti elitni restoran. Projekt je, navodno, već zgotovljen.

Tu je tvoja zemlja, tu sagradi dom,…

Prije Beryllus-a...

Prije Beryllus-a…

Fascinantna je povijest gradnje u park šumi Marjan, što one bespravne, što one koja je raznim uredbama, trikovima i proizvoljnim mijenjanjem GUP-a dobila status legalne. Gradilo se i zidalo od devedesetih naovamo bez obzira tko je na vlasti na gradskoj ili nacionalnoj razini, a usprkos zakonima koji za takve gradnje predviđaju rušenje, te zatvor za počinitelje, u zatvoru nitko nije završio, a broj uklonjenih bespravnih gradnji može se nabrojati na prste jedne ruke. Teško je samo i navesti sve nelegalne ili sumnjive gradnje na Marjanu. Ali, evo nekih primjera, koji pokazuju modus operandi velikih i malih bespravnih graditelja.

Jedan od oglednih primjera gradnje sa svim potrebnim dozvolama unutar granica park šume je zgrada tvrtke Beryllus izgrađena 2010. godine pored vodospremnika. Direktorica tvrtke Beryllus bila je Branka Mimica, inače savjetnica za urbanizam bivšeg gradonačelnika Željka Keruma, te dio tima za izradu Generalnog urbanističkog plana Splita 2006. godine. A kako je investitor ishodio dozvolu za gradnju unutar park šume i u zaštićenom kulturnom krajoliku? Branko Tonković, glavni inženjer izvođača radova, tvrdio je da Beryllus dozvolu za gradnju ishodio 2005., nešto prije proširenja zone parka. To međutim nije točno, budući da je zemljište uvijek bilo u granicama park šume.

...i poslije.

…i poslije.

Također, susjedno zemljište u vlasništvu je Grada Splita, što znači da je Grad, kao neposredni susjed, prigovorom mogao spriječiti gradnju, ali nije se očitovao o predmetnom zahvatu u prostoru, iako mu je poziv za očitovanje uredno dostavljen. Naposljetku, gradnju je bila dužna spriječiti i Javna ustanova za upravljanje park šumom, no nije reagirala, a također je ostala nijema i kada su se posjekli stoljetni borovi kako bi se iskrčio teren za gradnju, čime je prekršen zakon o zaštiti prirode.

Arhitektura po mjeri čovjeka

Zgrada je inače izgrađena prema projektu Jurice Jelavića, tada predsjednika Društva arhitekata Splita, a to nije jedini primjer da ugledni arhitekti stavljaju svoj potpis na legalno ili barem moralno dvojbene projekte: akademik Dinko Kovačić projektirao je tako Vilu Stupalo unutar park šume, a Vjeko Ivanišević vilu svog prezimenjaka Gorana.

Na sjevernoj strani Marjana, neposredno uz lučicu pomorskog sportskog društva Špinut izgrađen je cijeli kompleks kuća, uglavnom dvokatnica, koje su međusobno spojene. Prije devedesetih tu su se nalazile barake, a gradnja se zahuktala na prijelazu stoljeća. Sve kuće tamo izgrađene su nelegalno, a većina graditelja podnijela je, prema dokumentaciji koja se može naći na službenim stranicama Grada Splita, zahtjev za legalizaciju. Inače, tijekom Drugog svjetskog rata tu su se nalazile barake koje su koristile Balile – talijanska fašistička mladež, kasnije se u te prostorije uselila Šumarska škola, a potom su u prizemnice bespravno uselili stanari, te ih počeli proširivati i nadograđivati. Teren je i dalje u vlasništvu Šumarske škole, a riječ je, da utvrdimo, o području unutar park šume. Ipak, graditelji bespravnih objekata u više su navrata od Javne ustanove tražili – te im je bilo udovoljeno – da se sa spomenutih parcela uklone borovi, koji ugrožavaju njihove bespravno nadograđene objekte. I obližnja lučica Špinut ogradom je za više od 30 metara ušla u prostor Park šume Marjan, te je u tom području, također mimo zakona, izgrađen objekt.

Na južnoj strani Marjana, na kraju Supilove ulice, u zoni park šume izgrađena je jednokatnica. Vlasnik zemljišta prvo je betonirao plato, potom se neko vrijeme na parceli ništa nije radilo, zatim je na betoniranom platou osvanuo metalni kontejner, a onda je, opet nakon duže pauze, u kratkom roku bespravno izgrađena jednokatnica. Građevina nema dozvolu, ali nije uklonjena, usprkos višestrukim prijavama Građevinskoj inspekciji.

Šesterokatnica Đogaš

Šesterokatnica Đogaš

Malo poviše, u ulici Pod kosom, nalaze se nelegalne višekatnice u vlasništvu obitelj Đogaš. Iako u Park šumi, obitelj Đogaš dobila je, prema GUP-u prije 2006. dozvolu za gradnju niskih stambenih objekata, ali graditelji su se ukopali u teren i napravili zgrade od šest katova, koje sada imaju rješenje za uklanjanje. Iako je riječ o nelegalnim objektima, gradska vlast nedavno je na službenim stranicama grada obznanila i uputila obavijest susjedima da će se do sporne lokacije, te do ukupno deset katastarskih čestica dovesti kanalizacija. Kada se javnost zainteresirala zašto se kanalizacija dovodi do nelegalno izgrađenih zgrada, te još dalje, do područja u Park šumi na kojima nema nikakve gradnje, službena obavijest skinuta je sa internetskih stranica Grada Splita.

Slavne kuće splitskog sporta

Inače, nedaleko se nalazi i kuća košarkaša Žana Tabaka, također u park šumi i također legalna, prema GUP-u prije 2006. godine. Dozvole su ishođene po istom obrascu kao i za zgradu Beryllus-a. Kada smo kod košarkaša, treba spomenuti i imanje Tonija Kukoča koje se sastoji od vile, bazena i malog golf terena. Kukoč je na zemljištu na rubnom području Park šume odlukom nadležnih tijela dobio potrebne dozvole za gradnju.

Nešto bliže moru, neposredno uz Meštovićev kaštelet, pogodovalo se još jednom sportašu. Nakon što je 2001. godine oduševio naciju i osvojio Wimbledon, Goran Ivanišević od Grada Splita tražio je da se promjeni GUP i da mu se omogući uređenje kuće u kojoj namjerava živjeti. Kupio je derutni objekt u zoni unutar Park šume Marjan, te je tražio prenamjenu da bi ondje izgradio luksuznu vilu od tisuću četvornih metara. Zaprijetio je tada da će, ne dobije li dozvolu, preseliti u Zagreb. Gradsko vijeće odobrilo mu je poseban status i gradnju na Mejama. Goran je izgradio impresivno zdanje, ali u vili nije živio nijednog dana. Čim je dovršena, oglasio ju je na prodaju i to za deset milijuna eura. Vimbldonsku vilu je međutim uspio prodati tek prije dvije godine – poduzetniku s adresom u Rusiji, koji je sada ponekad koristi u ljetnim mjesecima.

“Trenutno nije građevno”

Niti sto metara dalje, ali s druge strane ceste, prema moru, nalazi se zemljište unutar Park šume površine 1750 metara kvadratnih, o kojem se zbog neobičnog slučaja pisalo na stranicama crne kronike. Ne zbog bespravne gradnje, iako bi se ona, da se u igru nije umiješao lukavi prevarant, vjerojatno dogodila. Naime, vlasnica zemljišta Alessandra Simeti, talijanska državljanka s adresom u Švicarskoj preko odvjetničkog ureda prodavala je parcelu, na kojoj je postavljena tabla s imenom i kontaktom prodavatelja, te natpisom – “Trenutno nije građevno”. Prevarant Mladen G., stari policijski znanac, ostavio je natpis “Trenutno nije građevno”, ali je kontakt podatke zamijenio svojima, te je prodao zemljište za 100.000 eura. Kupac I.Đ. iz Splita platio je zemljište četiri puta više od tržišne cijene, ali i dalje znatno niže no što bi vrijedilo da je doista građevno. Policija je pratila prevaranta, pa je on završio u zatvoru, I.Đ. bez 100.000 eura, a Marjan, za sada, bez još jedne gradnje unutar granica park šume. Kada je prevara provaljena, otkrilo se da je na spornoj parceli izgrađen i jedan mali objekt, koji nije zaveden u katastru i zemljišniku. Pitanje je tko je i s kojim ciljem izgradio taj objekt, izgrađen poslije 2011., budući da ga nema na avio snimkama napravljenim za potrebe Ministarstva graditeljstva.

Nova kategorija – “Stanovanje u zelenilu”

Tik uz “Trenutno nije građevno” zemljište je kuća ratnog invalida Vladimira Benca. Za gradonačelničkog mandata Ivice Škarića Grad je Bencu, nakon što je ovaj upao u Poglavarstvo naoružan kalašnjikovom, a onda i u policijsku postaju sa zoljom, dopustio gradnju obiteljske kuće uz prethodnu izmjenu GUP-a. Škarićevo Poglavarstvo zadužilo je stručne službe da područje iz zone kupališta prenamjene u zonu stanovanja, pa je, samo zbog Benca, uvedena posebna kategorija “stanovanja u zelenilu”. Umjesto prizemlja i nadgrađa, kuća Vladimira Benca danas ima i podrum i kat više, a uz nju je izgrađen i teniski teren.

Turističke zvijezdice za ilegalne objekte

Na području Bambine glavice poviše uvale Kašjuni, unutar najuže zaštićene zone park šume, bespravno je izgrađeno cijelo naselje s više od 20 objekata, a usprkos nebrojenim rješenjima o rušenju Građevinske inspekcije poduzelo se, odnosno srušilo nije ništa. Svaka bespravna gradnja tamo ima svoju priču, a posebno je zanimljiv slučaj kuće obitelji Tomić – Ferić, čija je bespravna izgradnja počela sredinom devedesetih. Građevinska inspekcija donijela je zaključak o uklanjanju objekta 1998., ali kuća, bez naloga o izvršenju, nije srušena, već je umjesto toga dodatno nadograđena, te vrlo ukusno uređena. Osim što služi za stanovanje bespravnim graditeljima, iznajmljuje se ljeti turistima, a reklamira se kao “Luksuzni apartman u srcu park šume Marjan, okružen zelenilom i s prekrasnim pogledom na otoke”. Na kući je postavljen i službeni znak s kategorizacijom objekta, premda je upitno kako je bespravna građevina dobila isti.

Izgradnja pod ceradom

Izgradnja pod ceradom

Preko puta Šetališta Ivana Meštrovića, niti sto metara dalje, nalazi se dvostruki bespravno izgrađeni stambeni objekt. Bespravni graditelj bio je vrlo diskretan, pa je jedan dio bespravno izgrađene kuće, dok ga je isto tako bespravno nadograđivao, pokrio velikom ceradom. Kada je cerada uklonjena, objekt je imao kat više. Ista ta cerada sada se nalazi na drugom objektu. Inače, Javna ustanova za upravljanje Park šumom Marjan po zakonu je dužna štititi Marjan od bespravne gradnje i intervenirati u slučaju bilo kakvog uočavanja nelegalnih aktivnosti, ali zanimljivo je da do sada baš nikada nije podigla kaznenu ili prekršajnu prijavu protiv bespravnih graditelja, na što ovi očito i računaju.

Spomenuli smo ovdje tek manji broj bespravno, ali i raznim smicalicama legalno sagrađenih objekata unutar park šume, a ujedno i zaštićenog kulturnog krajolika, u kojemu se, prema najmanje tri važeća zakona Republike Hrvatske, nikako nije smjelo graditi. Valja napomenuti da unutar Park šume Marjan ima i objekata legalno izgrađenih prije 1968. godine, te onih vlasnika zemljišta koji su poštovali zakone RH i nisu gradili, ili svoje legalno izgrađene objekte ilegalno nadograđivali. Oni su međutim u manjini. Stambeni kvadrat na Marjanu košta od 3.000 pa do preko 5.000 eura, a tome je izgleda teško odoljeti, bilo da ste mali ili veliki (bespravni) graditelj.

Lari Lulić

Ovaj članak nastao je u okviru projekta “Bespravna gradnja na Marjanu” koji financira Ministarstvo kulture.

Ostali tekstovi iz serijala:

Legalizacija na Marjanu ili “sanacija postojećeg stanja”

0 comments