Inicijativa mladih za ljudska prava: “Podizanje spomenika 72. bojni je sramotan čin”

Inicijativa mladih za ljudska prava oštro je osudila osuđuje izjave ministra kulture Republike Hrvatske Zlatka Hasanbegovića kojima podržava i odobrava podizanje spomenika 72. bojni Vojne policije ispred bivšeg vojnog kompleksa Lora u Splitu.

Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

Komisija za imena ulica, trgova i spomenika Gradskog vijeća donijela je 19. travnja 2016. jednoglasnu odluku za podizanjem spomen-obilježja pripadnicima 72. bojne Vojne policije ispred bivšeg
Vojno-istražnog centra Lora.

Inicijativa mladih za ljudska prava, iako je nekoliko puta apelirala da se događaje iz Lore treba najoštrije osuditi, a ovakvu odluku Komisije s gnušanjem odbaciti, Gradsko vijeće učinilo upravo suprotno te je na sjednici izglasalo slaganje s odlukom Komisije.

Studenti protiv podizanja spomenika 72. bojni Vojne policije

Na Banovini osvanuli plakati protiv dizanja spomenika 72. bojni Vojne policije + FOTOGALERIJA

 U posjetu Splitu 19.5.2016., kao član Vlade, ministar nije osudio zločine počinjene u Lori te je na taj način podržao društveni zaborav na jedna od najtežih kršenja ljudskih prava koja su se dogodila na području Republike Hrvatske. U isto vrijeme ovaj javni nastup ministra Hasanbegovića pokazuje načine na koje najviše instance državne vlasti ignoriraju sudski utvrđene činjenice o zločinima koje su pripadnici 72. bojne sustavno činili i podržavaju postavljanje spomenika nedaleko od mjesta na kojem su se takva kršenja ljudskih prava događala.

Izgradnja ovog spomeničkog kompleksa nije izraz počasti i sjećanja na pripadnike 72. bojne već predstavlja sramotan čin dodatnog iživljavanja nad svim žrtvama koje su mučene i ubijene u Vojno istražnom centru Lora.

Podsjećamo kako je presuda Županijskog suda u Splitu iz 2006. godine utvrdila kako su ”Tomislav Duić, kao zapovjednik Vojno-istražnog centra u sastavu 72. bojne Vojne policije, u naravi Vojnog zatvora Lora u Splitu, a Tonči Vrkić u svojstvu njegovog zamjenika, zatim Miljenko Bajić, Josip Bikić i Davor Banić kao pripadnici interventnog voda 72. bojne Vojne policije, te Emilio Bungur, Ante Gudić i Anđelko Botić kao stražari u navedenom Vojnom zatvoru Lora, u kojemu su pored ratnih zarobljenika bili protupravno zatočeni i civili, uglavnom srpske nacionalnosti, (…) dopuštali drugim vojnim i civilnim osobama da se prema zatočenim civilima ponašaju vrijeđajući njihovo ljudsko dostojanstvo, i osobito ih ponižavali, fizički i psihički zlostavljali, mučili i tjelesno kažnjavali, sve do usmrćenja nekih od njih, te i sami u tome sudjelovali.”

Postavljanje spomen obilježja postrojbi čiji su članovi vršili najgora zvjerstva nad nedužnim ljudima upravo ispred kompleksa u kojem se to odvijalo predstavlja degutantan anticivilizacijski čin slavljenja i veličanja najtežih zločina i kršenja ljudskih prava, koji su ministar i gradski vijećnici bezrezervno podržali. Pripadnici 72. bojne vršeći zločine i kršeći ljudska prava ratnih zarobljenika i civila zaslužni su za jedno od najmračnijih razdoblja hrvatske suvremene povijesti koje treba najoštrije osuditi, a najmanje veličati podizanjem spomen područja koje se cinično ruga svim žrtvama logora Lora. 72. bojna se nikada nije ogradila od zločina koje su činili njeni pripadnici, te na takav način i dalje prešutno podržava zločine koje su početkom devedesetih počinili i pokazuje kako se njeni pripadnici nisu spremni suočiti s vlastitom prošlošću. Ovakav način memorijalizacije prezentira amnestiranje zločina, lažno sjećanje i podržavanje društvenog zaborava na događaje koji su obilježili Split ranih devedesetih godina.

 

Vrijednosti koje ovakav čin institucionalizirane memorije šalje svim mladim i nadolazećim generacijama su u potpunoj suprotnosti sa poštivanjem ljudskih prava, građanskih vrijednosti, kulturom,
očuvanjem i uspostavom mira te nastojanjem osiguranja neponavljanja društvenih sukoba.

S obzirom na to da im narav dužnosti koje obnaša ministar kulture, kao i gradski vijećnici Grada Splita daje mogućnost da utječu na odnos javnosti prema događajima iz nedavne prošlosti, svojim nedavnim izjavama i odlukama najviše instance vlasti Republike Hrvatske i vlasti Grada Splita su iznevjerile generacije koje dolaze, jer umjesto da zagovaraju istinu jasno utvrđenim činjenicama o najgorim kršenjima ljudskih prava u gradu Splitu, oni su podržali relativizaciju zločina i zaborav.

A.B.

 

0 comments