Država ponizila Svetog Iliju + VIDEO

Ni Sveti Ilija “više” nije dovoljno moćan da bi nadjačao “nečastive duhove” koji proturječnim pravnim propisima stvaraju kaos, a onda i one koji time stječu pravo da prirodnu i kulturnu baštinu jednog naroda ruinaju, da iza sebe ostave samo pustoš. Po tom starokršćanskom svetcu ime nosi jedno priobalno brdo smješteno ponad Segeta Donjeg, koje je sa svoje sjeveroistočne strane toliko nagriženo kamenolom da je već godinama smiješan njegov status trajno zaštićene kulturno-povijesne cjeline uredno zavedene u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske. Da stvar bude gora, ista uzvisina je u Prostornom planu Splitsko-dalmatinske županije označena kao eksploatacijska zona za branje tehničkog i ukrasnog kamena – čemu prvenstveno nauštrb starine i služi.

Lujana Paraman / Foto: Tomislav Brdjanović

Lujana Paraman / Foto: Tomislav Brdjanović

A zašto je to brdo, koje dominira nad zapadnom stranom trogirskog Malog polja, uopće zaštićeno od strane Ministarstva kulture? Kako je kazala arheologinja Lujana Paraman, kustosica arheološke zbirke Muzeja grada Trogira, taj lokalitet poznat je pedesetak godina, a zaštićen je tek 2006., kada se kamenolom stao bjesomučno širiti. Od tada država “budno čuva” gradinu Sutilija iz željeznog doba, zatim rimske kamenolome karakteristične po bijelom mramoru (koji je primjerice korišten u izgradnji zadarskog Foruma, Dioklecijanove palače i antičkog naselja u Kaštelima – Sikuli) te romaničku crkvicu Svetog Ilije iz 12. stoljeća. “Zbog dobrog strateškog položaja, odnosno mogućnosti nadzora okolnog kopna i akvatorija Kaštelanskog zaljeva i Šoltanskog kanala, na Svetom Iliji je u željezno doba podignuto veliko gradinsko naselje. Od njega je sačuvan rasuti suhozidni bedem prstenasta oblika, a na južnoj padini se nalazi podgrađe zaštićeno bokobranom. Na istočnoj i jugoistočnoj padini Sutilije nalaze se rimski i srednjovjekovni kamenolomi. Riječ je o manjim kavama u kojima su vidljivi tragovi vađenja kamenih blokova. Na vrhu se nalazi romanička crkva Sv. Ilije po kojem je cijelo brdo dobilo ime Sutilija”, pojašnjava Paraman. Dodaje da život tamošnje gradine prestaje u 3. stoljeću prije Krista, nakon čega važnije središte postaje Trogir, koji je do tada – približno četiri do pet stoljeća, gradini Sutilija najvjerojatnije služio kao luka.

Zračni snimak Sutilije iz 1970-tih / Foto: academia.edu

Zračni snimak Sutilije iz 1970-tih / Foto: academia.edu

Na lokalitetu se mogu pronaći brojni ostaci nekoliko vremenskih slojeva, na što upućuje i njezin pronalazak grčke i italske slikane keramike te brončane pincete, koja se odnedavno kao eksponat nalazi u spomenutom gradskom muzeju. O tamošnjem arheološkom bogatstvu govore i nalazi keramike koje čuva Ivica Svilan – pojedincima poznat kao jedan od pronalazača ostataka antičkog naselja Sikuli u Resniku. Sve je to nažalost manje no dovoljno da bi nalazište Sutilija napustilo kategoriju tek površno istraženih lokaliteta, ali to je u skladu s hrvatskom arheološkom praksom koja zbog pomanjkanja novca – time i interesa baš i ne mari za prapovijesne momente na ovim prostorima. “U Hrvatskoj se nitko sustavno ne bavi ozbiljnijim analizama gradina. U najboljem slučaju izvrši se zoniranje terena tako da se locira obrambeni zid i akropola i sve ostane na tome”, dodala je Paraman. Baš zbog toga u ovoj povijesnoj zoni nalazi i ozbiljan profesionalni izazov, u koji se pomnije upustila prošle godine, kada je Ministarstvu kulture prijavila projekt cjelovitog dokumentiranja Sutilije, a koji na koncu nije financijski podržan.

Screenshot: http://geoportal.dgu.hr/

Screenshot: http://geoportal.dgu.hr/

Takvo uplitanje Ministarstva, da se dogodilo, možda bi nadležne županijske službe, pa i koncesionara – Alas Seget natjeralo da preispitaju svoj odnos prema terenu. “Kava je zasjekla gradinu, devastirano je 30 metara obrambenog zida sa sjeveroistočne strane, a uništene su i tamošnje terase. Zakon, naravno, nalaže da koncesionar obustavi eksploataciju na mjestu na kojem nabasa na povijesne ostatke te da obavijesti nadležne službe – ali što se zapravo s naletom građevinskih strojeva može primijetiti”, pita se Paraman. Osim toga, kako se tehnički kamen vadi prvenstveno miniranjem, tako područje nije ugroženo samo širenjem površine eksploatacijskog polja, nego i podrhtavanjima tla, što će potrajati do konca 2021. godine, kada istječe koncesija.

Naravno, koncesionar ima sve potrebne dozvole i područje njegova zahvata je u skladu s projektom eksploatacije kojeg je potvrdila država. Nije pak poznato koliki su javni prihodi od koncesije – tek da 2,5 posto od zarade koju Alas Seget ostvaruje prodajom “ubranog” kamena, ide u proračun Općine Seget, a ta se naknada, kako nalaže koncesionarski ugovor, “koristi za gospodarski razvitak te zaštitu okoliša i prirode”.

Prikaz stanja / Autor: Lujana Paraman

Prikaz stanja / Autor: Lujana Paraman

Kako stoji u segetskom Prostornom planu, “u cilju zaštite posebnih vrijednosti prostora Općine, treba sustavno sanirati uništeni krajobraz, koji je posljedica eksploatacije kamena u kamenolomu ispod brda Sv. Ilija, tim više što je isti jako prisutan iz širih vizura s mora i jadranske turističke ceste”. Prostorni plan je izrađen 2004. godine, a koliko je poznato, sve što je Sveti Ilija do sada “dobio” od Općine je “staza zdravlja” koja vodi do crkvice, za koju je, kako navodi lokalni župnik don Nikola Galov, utrošeno oko osam milijuna kuna, a koja je dovoljno široka, ističe Paraman, da građevinska mehanizacija do kamenoloma može doći i s druge – gornje strane.

“U vrijeme Rimljana bilo je mjere”, žali se Galov gledajući zaštićenu staru kavu kojom se tek neznatno ruinalo brdo, a što se danas zbog eksploatacijskog okruženja jedva da primijetiti. Tako na ovu intenzivnu devastaciju krajobraza i kulturne ostavštine unazad deset godina nikako ne može gledati blagonaklono. U svojih 27 godina službe segetskom narodu, više se puta radi obnove i zaštite crkvice bezuspješno obraćao nadležnim institucijama, među ostalima i Ministarstvu kulture. Ističe da iz lokalnog proračuna također “nikada nije izdvojeno niti lipe”. A to i ne čudi toliko s obzirom na to da predstavlja, kako je već poznato, jedinu istinsku oporbu HDZ-ovom načelniku Vinku Zulimu, koji “ne poznaje rad za opće dobro” a ipak općinom kontinuirano upravlja od njezinog osnutka 1993. godine. Galov je pak uvjeren da je “Nijemcima imati ovo brdo, zacijelo bi ga oni znali valorizirati na pravi način, pa i tamo negdje podignuti primjerice lječilište za astmatičare”.

(Ne)prilike na Sutiliji poznaje i Miroslav Katić, pročelnik Konzervatorskog odjela u Trogiru, čiji četveročlani tim pokriva kaštelanska i trogirska kulturna “prostranstva”, a i njihova zabrđa koja čine područja Primorskog Dolca, Prgometa, Lećevice i Muća. Katiću je jasno da se “kamenolom uistinu nema gdje više gdje širiti a da pritom ne ugrozi gradinu, rimske kamenolome ili srednjovjekovnu crkvicu”. Međutim, zna i to da koncesionar funkcionira u okviru zakona, o čemu ponajprije govori “činjenica da je ispoštovao propisane uvjete izvođenja zaštitnih arheoloških radova u zoni predviđenoj za sanaciju kamenoloma”. Naime, “istraživanja su izvedena u kolovozu ove godine i trogirski Konzervatorski odjel očekuje da će koncesionar uskoro dostaviti dokumentaciju koju je izradila firma Galiot–Delmat – o toj dokumentaciji ovise naša daljnja postupanja”.

Kamenolomi na brdu Sutilija / Foto:  Tomislav Brdjanović

Kamenolomi na brdu Sutilija / Foto: Tomislav Brdjanović

Njega povrh toga brinu i “zadnje izmjene i dopune županijskog Prostornog plana kojim se predviđa nova lokacija za eksploataciju kamena i to na susjednom brdu Vlaška. Time će se, naglašava Katić, produljiti niz devastacija u priobalnom pojasu na širem splitskom području – niz koji počinje kamenolomima Klis-Kosa poviše izvora Jadra i Perun u Žrnovnici, nastavlja se solinskim i kaštelanskim tupinolomima, a završava iskopima pokraj Planog te onima na Sutiliji i Vlaškoj. Nasrtaji na kulturnu baštinu, upozorava Katić, očito se nastavljaju. “Županijski planeri se nisu dali smesti tvrdeći da se na nižim razinama prostornog planiranja to može zaustaviti”, kazao je time pojašnjavajući zašto su se ignorirale ucrtane arheološke zone i pismene primjedbe trogirskog Konzervatorskog odjela. Ništa neobično jer, kako ističe Paraman, ni čuvene studije utjecaja na okoliš ne podrazumijevaju ispitivanje utjecaja na kulturnu baštinu.

Igor Mušić

 

0 comments

Trackbacks

  1. […] već se dvadesetak godina množe iskopi, a o fatalnoj šteti koju nanosi stihijska eksploatacija pisali smo prošle godine kada je arheologinja Muzeja Grada Trogira Lujana Paraman upozorila na danas potpuno […]