Dolazak Velečastivog, protjerivanje Foucaulta?

U prepunoj najvećoj dvorani D – 7 na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, baš kao u vrijeme studentske blokade 2009. godine, sinoć je u organizaciji Akademske solidarnosti održana tribina pod nazivom Velečastivi na Filozofskom: klerikalizacija visokog obrazovanja.

Povod tribini je ponovni pokušaj integracije Filozofskog s Katoličko bogoslovnim fakultetom koji se našao kao točka dnevnog reda na jednoj od nedavnih sjednica Vijeća fakulteta.
Prve najave ove integracije dogodile su se 2014. godine kada je tadašnji dekan Filozofskog fakulteta, a sadašnji rektor, Damir Boras zajedno s dekanom KBF-a Tončem Matulićem potpisao Ugovor o provedbi zajedničkih preddiplomskih i diplomskih dvopredmetnih studija. Taj je ugovor u ljeto 2014. godine, pred Borasov odlazak, kako je rekla Andrea Horvat iz Studentskog zbora, izglasan poprilično netransparentno na Vijeću Filozofskog fakulteta nakon što se našao pod točkom “razno”. Međutim, početkom 2015. godine skupina profesora i studenata pozabavila se ugovorom i ocijenila da je štetan po ovaj fakultet te ga je Vijeće u svibnju 2015. godine otkazalo. Radna skupina, uz to je, kako je ispričala Horvat, donijela je tridesetak načela koji bi osigurali ravnopravnost prilikom ulaska u zajedničke programe.

Ugovori su u međuvremenu izmijenjeni te su se u veljači ove godine ponovo našli na sjednici Vijeća no zbog otpora su vraćeni na raspravu odsjecima fakulteta.

No i takvi izmijenjeni za dio studenata i profesora su problematični na više razina o čemu se i raspravljalo na jučerašnjoj tribini. Ukratko, tim ugovorima studenti s KBF-a mogli bi pohađati programe s Filozofskog fakulteta te ostvariti diplome s obje institucije, što je, kako je rekla Horvat protuzakonito s obzirom na broj ostvarenih ETSC bodova.

No nije samo neravnopravnost na tržištu rada problematična, kako je istaknuo jedan od govornika, Mate Kapović koji je na početku svog izlaganja rekao kako se posljedice klerikalizacije koje bi provedba ovih ugovora mogla imati ne odnose samo na visoko već i na cjelokupno obrazovanje.

foto: STav

foto: STav

Kapović je problematičnost integracije ove dvije institucije podijelio na sedam razina – proceduralnu, studentsko – radničku, akademsku, mikropolitičku, partikularno – političko – manevarsku, opće političku i ideološku. S proceduralne strane, Kapoviću je problematično što se ovakav pokušaj usvajanja ugovora našao na točci reda zajedno s ostalim ugovorima.

Nadalje, Kapović se osvrnuo i na položaj studenata Filozofskog fakulteta na tržištu rada u odnosu na studente KBF-a, ali i činjenicu da za upis na ovaj potonji je potreban krsni list i preporuka župnika. “Na taj fakultet mogu se upisati samo oni koji su na liniji, a to je staljinistička politika“, rekao je Kapović.

S akademskog pak stajališta Kapoviću je nelogična integracija s KBF-om jer, prema njegovom mišljenju, neki drugi društveni fakulteti bili bi logičniji izbor ako se želi ostvariti neki oblik suradnje. Na mirkopolitičkoj razini osvrnuo se na unutarfakultetsku autoritarnost te nedemokratsku narav samog procesa istaknuvši kako su tadašnjem dekanu Borasu trebali glasovi s KBF-a kako bi bio izabran za rektora, te spomenuvši navodne pritiske koji se događaju unutar fakulteta kako bi odsjeci pristali na ugovor, a tiču se pitanja docentura.

Na partikularno – političko – manevarskom planu Kapoviću je problematično što s ovim Crkva želi postići. “Ovim potezom Crkva jača svoj utjecaj na obrazovanje i infiltrira se na sekularne fakultete“, rekao je Kapović, dodavši kako se to dešava u opće političkom trenutku vala neokonzervativizma kojem svjedočimo. Kao posljednju razinu Kapović je detektirao onu ideološku koja je prema njegovom mišljenju najbitnija.

“Vjerska učilišta ne bi smjela biti povezana s javnim sveučilištima. Što će biti s Filozofskim fakultetom ako se integracija dogodi? Hoće li se smjeti predavati ono što vrijeđa vjernike? Na primjer, jedan Foucault, on je iz te pozicije prilično sumnjiv tip. Hoće li Marx moći ostati na zidovima fakulteta? Hoće li naši studenti koji znaju imati nezgodne transparente protiv na primjer homofobije i dalje smjeti nositi ih?“, zapitao se Kapović rekavši da će ipak najveći problem biti na razini obrazovanja gdje će umjesto studenata Filozofskog posao nastavnika dobivati oni s diplomom KBF-a što će posljedično dovesti do toga da će mladi biti još konzervativniji.

Na Kapovićevo izlaganje nadovezao se profesor Tomislav Pletenac koji se također se dotaknuo i problema diskriminatorne prakse upisivanja studenata KBF-a, koji moraju biti katoličke vjeroispovijesti. Istaknuo je primjer judaistike na Filozofskom fakultetu gdje nikome ne pada na pamet upisivati samo studente židovske vjeroispovijesti. Pletenec se zapitao kako će reagirati ti studenti s KBF-a koji kao praktični vjernici dođu na, primjerice, kolegij Postkolonijalizam i rod koji je i u nazivu već problematičan vjerskim udrugama kod nas. Pritom je Pletenec podsjetio i na poslanicu biskupa Božanića koji je 2012. godine optužio antropologe za sve nedaće u društvu. “Dakle, Božanić čestita Božić i mene proglašava skoro pa nečastivim, a mi ćemo dobiti studente praktične vjernike koji će dolaziti slušati tu opasnu antropologiju“, rekao je Pletenac te se kao i Kapović, zapitao da li će se dogoditi da se pod vaninstitucionalnim pritiskom na Filozofskom fakultetu prestanu proučavati autorice poput Judith Butler ili Silvije Federici.

“Nije smiješno, niti zabavno. I ništa se od ovoga ne bi dogodilo da se ti ugovori nisu radili zaplotnjački bez razgovora profesora s jednog i drugog fakulteta”, zaključio je Pletenac svoje izlaganje.

Nakon izlaganja s komentarima i pitanjima se uključila i publika  među kojima brojni studenti koji su se također usprotivili ovom ugovoru, ali i sveopćoj klerikalizaciji obrazovanja te pokazali kako na Filozofskom fakultetu još uvijek ima onih koji se ne boje misliti svojom glavom i boriti za svoja prava i sekularno društvo.

M.Ba.

0 comments

Trackbacks

  1. […] Dolazak Velečastivog, protjerivanje Foucaulta? […]

  2. […] Dolazak Velečastivog, protjerivanje Foucaulta? […]

  3. […] Dolazak Velečastivog, protjerivanje Foucaulta? […]