Deset godina protuzakonite sječe na Marjanu

Prekršajna prijava koju je zbog protuzakonite sječe marjanske šume zaradio Robert Koharević i “njegova” Javna ustanova za upravljanje Park šumom Marjan, čini se, nije dovoljno dobar okidač splitskom gradonačelniku Ivi Baldasaru da poduzme ozbiljne korake po pitanju ravnatelja koji se evidentno ogriješio o zakon. Drugim riječima, u ovoj situaciji nemušti Baldasar – naime, nismo doživjeli niti jednu njegovu medijsku reakciju po ovom pitanju – samo je potvrdio da politički kadrovi, kakav je i Koharević, kada zasjednu na ravnateljsku poziciju mogu ravnati dobro znajući da se zakon ne samo može naširoko tumačiti, nego da je riječ, prije svega, o mrtvim slovima na papiru.

Rečenu prijavu Šumarska inspekcija podnijela je u prosincu prošle godine, nakon što je konačno odlučila potvrditi ono o čemu je Društvo Marjan trubilo tko zna koliko vremena, a to je da Javna ustanova nije licencirana za obavljanje šumarskih poslova, drugim riječima, da se bavi nestručnom sječom stabala i pritom tko zna što radi sa šumskim “otpadom”, zapravo, drvnom građom koja, vjerujemo, ima svoju tržišnu vrijednost, kao sirovina ili kao biomasa.

I deseti jubilej Javne ustanove

Ali povijest ove “bolesti” nije tako kratka, kako bi se zaključilo uzimajući u obzir samo nalaze Šumarske inspekcije, koja je Koharevića i Javnu ustanovu krenula prekršajno goniti i to samo zbog protuzakonite sječe u 2014. godini. Šumarska rabota na Marjanu krenula je davne 2005., točnije u srpnju, kada je Josip Borić, po struci inženjer šumarstva, otišao u mirovinu s mjesta šefa odjela za Marjan pri komunalnom poduzeću Parkovi i nasadi. Njegovo mjesto popunjava Koharević, inženjer agronomije, smjer vinogradarstvo i voćarstvo – baš ona osoba kakva jednoj stoljetnoj šumi, jedinom zelenom brdu na splitskom poluotoku istinski treba. Jer šumar ili agronom, za Banovinu koja je prepuna kompetentnih nositelja političkih odluka, pa i takvih stručnjaka – ispada, ista je stvar.

Baš te 2005. godine, tek nekoliko mjeseci ranije, točnije 18. veljače, na inicijativu Društva Marjan osniva se čuvena Javna ustanova. Ispočetka s troje zaposlenih, Javna ustanova upravlja vlastitim plaćama, odnosno dotokom novca iz gradske blagajne – oko 600 000 kuna na godišnjoj razini, jer sve do 2011. godine šumarske i druge radove nastavljaju obavljati Parkovi i nasadi, a iste vodi nitko li drugi do li Koharević. U ravnateljskoj fotelji same ustanove sjedi Mate Kosović, magistar ekonomskih znanosti, koji čelnu poziciju drži do listopada 2013., nakon čega dolazi Koharević, koji je izabran uz nesvakidašnju složnost gradskih vijećnika SDP-a i HDZ-a.

Modeliranje “trećeg” upravljačkog režima

Zanimljivo je da je Kosović 2006. godine magistrirao upravo na temu Modeliranje upravljanja zaštićenim područjima na primjeru upravljanja Park šumom Marjan. Nakon što je nanizao boljke tada aktualnog režima na Marjanu, Kosović je predložio jedina dva moguća modela upravljanja. Prema prvom, Javna ustanova bi se sastojala od menadžmenta koji bi kontrolirao proces održavanja i zaštite Marjana, dok bi se za šumarske i druge poslove angažirale za to ovlaštene tvrtke – riječ je, naravno, o outsourcingu. Drugi model podrazumijevao bi Javnu ustanovu sačinjenu od svih za šumu potrebnih djelatnika. Kako to da Kosović svoj magisterij u šest godina šefovanja nije uspio pretočiti u djelo, može se tek nagađati.

Ostaje pak činjenica da je već u njegovo vrijeme “izmodeliran” treći upravljački režim. Odlukom Grada Splita, od srpnja 2011. šumarske i druge operativne radove prestaju obavljiati Parkovi i nasadi, odnosno 34 djelatnika namijenjenih Marjanu, a ti se poslovi, kao i 45 djelatnika, dakle, 11 više – “predaju” Javnoj ustanovi, čime ona samo prerasta u glomaznu a nesvrsishodnu organizaciju, ili možda mjesto za uhljebljivanje. Među spomenutom brojkom, naime, i dalje nema adekvatne radne snage – kako nalaže zakon, inženjera šumarstva s licencijom Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, koji bi doznačavao stabla, odnosno, vršio odabir, mjerenje te označavanje i to, prema važećim propisima, šumarskim čekićem kojeg Javna ustanova nikad, eto, nije vidjela.

Tko je zapravo gazda?

I premda Javna ustanova od svojih početaka nema dozvolu za obavljanje šumarskih radova, uredno se još uvijek za te poslove financira iz gradskog proračuna. Osim zaborava na protuzakonite aktivnosti, zaboravljeno je i da Zakon o šumama poznaje samo državne i privatne šume, nikako gradske ili općinske. Drugim riječima, nekako se previdjelo da Marjan pravno “pripada” državi, i da njime mogu manipulirati isključivo Hrvatske šume, koje svoje šumarske poslove financiraju naknadom za općekorisne funkcije šume. Posrijedi je pristojba koju plaćaju tvrtke, od koje se, da se htjelo poštivati važeću regulativu, moglo ubirati između tri i pet milijuna kuna godišnje za marjansku šumu. Znači li to da su splitski porezni obveznici plaćali rad Javne ustanove za poslove koje zakonski mogu obavljati isključivo Hrvatske šume, koje se financiraju, kao što je već rečeno, iz “neke” druge blagajne – pitanje je oko kojeg se i neće baš lomiti koplja.

Igor Mušić

0 comments