Čovjekovo poimanje reda – najveći ekološki problem

Kao odgovor na sve izraženiju ekološku krizu, kao i na egzistencijalne izazove s kojima se gotovo svakodnevno suočavamo, u Splitu je prošle jeseni osnovana udruga Permakultura Dalmacija. Skupina entuzijasta okupljena oko ideje permakulture, zapravo, spoja tradicionalnih znanja i jednostavnih te jeftinih tehnologija, jučer je u Gradskoj knjižnici Marka Marulića započela s ciklusom predavanja. Postavljajući si cilj da upoznaju ljude s mogućnostima suživota s okolišem, ponajprije kroz oponašanje prirodnih procesa i obrazaca koji bi uostalom svima trebali biti prihvatljivi – ciklus su započeli s predavanjem na temu Hrvatska i klimatske promjene.

Kako je upozorila doktorica Jelena Puđak, klimatska sociologinja, živimo u visokougljičnim društvima, odnosno na način koji na duge staze jednostavno nije održiv. I premda deklarativno marimo za to, i premda zabrinutost kod ljudi očito i dalje raste, naše ponašanje ipak ostaje manje-više isto. “Kako mi danas živimo, način na koji organiziramo vlastiti opstanak, time i na koji način se opskrbljujemo energijom, sve to za nus produkt ima klimatske promjene”, kazala je te nastavila da se trenutno nalazimo u cijelom nizu zaključanih sustava koje možemo podvesti pod zajednički nazivnik – društvo visokih emisija.

Konzumerizam postao dio identiteta

“Riječ je o sustavu sastavljenom od niza zaključanih sustava koji tvore putanju ovisnosti, odnosno, jedan sustav uvjetuje i osnažuje drugi. Tako imamo četiri glavna: centralizirana proizvodnja električne energije, porast broja automobila, širenje predgrađa i rastuće posjedovanje – konzumerizam, što je ideološka podloga svega ovoga iznad, ujedno i kulturna odrednica zapadnih društava, pa i našeg. Stvar je otišla toliko daleko da je konzumerizam postao dio identiteta. Upravo stoga je svaki od ovih zatvorenih sustava teško ukinuti. Drugim riječima, ne možete promijeniti jedan od njih a da ne promijenite ostale – u protivnom nismo učinili ništa”, pojasnila je.

Ovome nizu Puđak je pridružila i konvencionalnu proizvodnju hrane, koja daje nemali obol ukupnom zagađenju, čime predstavlja i jednog od važnijih uzročnika klimatskih promjena. Problem današnje poljoprivrede leži u njenoj gotovo isključivoj ovisnosti o nafti, a takav “razvoj”, kako se nadovezao permakulturni stručnjak Ivan Gregov, krenuo je početkom 20. stoljeća, kada se ta primarna djelatnosti počela polako ali sigurno industrijalizirati.

Konvencionalna poljoprivreda isključivo na naftni pogon

“Na prvi pogled samo poljoprivredna mehanizacija ne ide bez nafte. No kad se detaljnije pogleda, ovi su strojevi i proizvedeni zahvaljujući ogromnoj količini potrošene energije. Dakle, prije nego što prvi put okrenut ključ od makine, potrošena je nevjerojatna količina energije u proizvodnji mehanizacije, možda i više nego što će biti potrošeno na njivi. Trostruka ovisnost poljoprivrede o nafti zaokružuje se kada se uzmu u obzir primjerice fertilizatori i pesticidi koji su produkti petrokemije”, objasnio je Gregov istaknuvši da 7 milijardi ljudi hranu na stolu mogu zahvaliti upravo nafti.

Iz tog niza zaključanih sustava koji čine društvo visokih emisija u konačnici dobivamo klimatske promjene, koje već sada imaju za posljedicu ekstremne pojave, sušu, poplave, toplotne udare, velike materijalne i ljudske gubitke. “Klimatske promjene, odnosno, globalno zagrijavanje ne znači da će nam biti toplije, kao ni da ćemo uzgajati agrume na kontinentu – to se neće desiti! Ono što će se desiti je da će se promijeniti obrasci oborina i temperaturne razlike, da će se promijeniti klasične izmjene godišnjih doba, sve u svemu, desit će se puno problema s kojima se ne znamo nositi, jer nismo pripremljeni na to”, upozorila je Puđak.

Nastavila je da su “svake godine koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi sve više, nema nijedne godine do sada da su vrijednosti pale ispod zabilježenih vrijednosti, pa čak ni u vrijeme krize 2008., ni u periodu pada industrijskih aktivnosti – i tada su emisije stakleničkih plinova nastavile globalno rasti”. “Koncentracije CO2 su više nego ikad prije, prešle su 400 ppm, što se nikada nije dogodilo u povijesti, one su narasle do te razine u jako kratkom periodu”, dodala je.

Hrvatska u krugu razvijenih

Zanimljivo je da se “za vrijeme krize u Hrvatskoj, kada su emisije stakleničkih plinova generalno padale, u transportu bilježi porast od 51 posto”. Kako je pojasnila, “sve se više volimo voziti, sve više idemo automobilima na jako kratke udaljenosti, a i sve je više posjedovanja automobila”, a takvo zagađenje nas svrstava u krug razvijenih zemalja. “Imamo 0,08 udjela u stakleničkim plinovima – na svjetskoj karti smo beznačajni. Na 81 mjestu po apsolutnim emisija, dakle, između razvijenih i nerazvijenih zemalja. Ipak, kada se gleda po broju stanovnika, onda smo malo više, iznad prosjeka smo, što je već prvi indikator da pripadamo ekipi zemalja s visokim emisijama”, pojasnila je.

Prema svemu sudeći, hrvatski ekološki otisak, odnosno, pritisak na resurse neophodne za trenutnu potrošnju je puno veći od mogućnosti prirode da ih održava ili obnovi. “Većina stanovnika Hrvatske za svoj životni stil troši dva planeta Zemlje”, rekao je Gregov, što znači da šume krčimo brže negoli stabla uspiju ponovno narasti, pitku vodu trošimo brže negoli se zalihe mogu obnoviti, ugljični dioksid ispuštamo brže od prirodnih procesa njegova uskladištavanja u biomasu ili more.

Čovjekovo poimanje reda – najveći ekološki problem

Kao jedan od temeljnih ekoloških problema, Gregov vidi čovjekovo poimanje reda, koji je uvelike u sukobu s prirodnim poretkom stvari. “Naš doživljaj reda je da primjerice sve mora biti pokošeno. Mi zapravo većinom volimo da su stvari oko nas prilično čiste, pokošene, postoji sklonost da se stalno miče raslinje, da se prebacuje zemlja, oni koji su na selu pak vole betonirati – to je znak višeg statusa. Kad odemo u šumu, tamo nema takvog reda, a opet je sve u savršenom redu – Riječ je redu koji je našem umu očito presložen”, kazao je, a to za posljedicu ima uništavanje bioraznolikosti, čiji nedostatak “otvara vrata za probleme kao što su neotpornost na bolesti i prirodne nepogode, na tajfune, klizišta i tako dalje”.

Permakultura, kako se moglo čuti, jedan je od odgovora na ekološku i moralnu krizu koje su ozbiljno zahvatile čovječanstvo. Ono što izdvaja ovaj pristup je, kako ističe Gregov, to što prirodi dopušta da se vrati u svoj prirodni balans. Dizajnirajući je pritom prema njenim obrascima, osiguravamo da nam ona ponudi bolje uvjete za preživljavanje – to bi bio sukus permakulture. Za one koji se žele uključiti, ili bar biti u toku s radom udruge Permakultura Dalmacija, dodatne informacije mogu pribaviti putem internetske stranice.

Igor Mušić